28.04. ponedeljak

           Buđenje (oko 7h) sa prizorom kakav se retko kad viđa. Sunce sija preko Velikog i Malog Međeda, na okolnim stranama se smenjuju osvetljene i površine pod senkom koje su crne, nebo bez oblačka, nema vetra. Već ima istopljene snežnice u kesama, a biće je još više toga dana. Od nje smo pravili čaj i supu. Ja sam odradio jutarnje vežbice, to je kasnijih jutara bilo redovno. U planini odlična praksa nakon spavanja na tvrdoj, deformisanoj i hladnoj podlozi, a pred naporan rad mišića pri usponima. Uostalom, druge prilike u planini za njih i nema s obzirom na umor posle uspona.
Otkopavanje izvora. Počeli kod gornjeg kamena ispod kojeg je inače tokom leta, na kraju našli vodu ispod donjeg. Ja se žešće rekreirao kopajući na uzaludnom mestu, to mi je bila dobra vežba za mišiće gornjeg dela tela. VF:"Ova izvorska voda na našim krečnjačkim planinama je jako siromašna mineralima a naročito elektrolitima. Kad planinarite, tada se znojite i gubite ove elemente, a pošto ih ne obnavljate, nakon tri dana uspona po planini, posebno leti, osećate se potpuno iscrpljeni i ne možete više. Vitamini i cedevite tu mogu samo donekle da pomognu". Ja sam tih dana uzimao dve dražee Oligovita dnevno (ujutru i uveče nakon obroka), dok sam vodu pio čistu. Igor je, pak, stalno sipao cedevitu u vodu. Oba pristupa su se pokazala dobro.
Većina se sunčala na stenama iznad izvora. Neki se nisu namazali zaštitnim kremama na vreme te su ozibljno izgloreli. Među njima i ja, u najgorem stanju su mi bile uši na kojima sam imao male plikove. TO JE CENA TOGA ŠTO SE SAMO TOG PRVOG JUTRA NISAM ODMAH PO IZLASKU IZ ŠATORA ZAŠTITIO KREMOM. To je bilo za dva sata. Posle sam se namazao, ali posledice su bile primetne već istog poslepodneva. Inače, NIKAD NE KORISTITI MLEKO ZA SUNČANJE VEĆ KREMU, jer sam se znojio i mleko se rastapalo te sa znojem se slivalo do očiju, što je uz izuzetno jako blještanje Sunca (efekat snega) izazvalo to da su mi oči suzile i bile crvene dva-tri dana.   
Uspon do Velike previje 2.154 m u društvu Igora, Boška i Nenada. Boško pre polaska vežbao padove, mi se na početku izvukli (na mostu), ali je bilo kasnije (na ćupriji). Poneli velike rančeve i bivak pakete (majica, duks i čarape) iako smo znali da ne idemo daleko. UVEK TAKO. VF nam lepo na karti objasnio kuda da idemo (Igoru i meni), a kad smo odmakli vikao sa izvora da se spustimo ispod police preko koje smo krenuli kako bismo izašli na pravom mestu, na dno doline. Pošto sam prvi put bio na tom terenu nisam imao predstavu o terenu ispred nas i mislio sam da ćemo ipak izaći na dobrom mestu. Ostali su kao i po više puta bili na Durmitoru, ali to nije imalo uticaja. Kao da ni oni nisu znali tačno na kojoj smo visini i kakav je teren ispred, a situaciju nisu procenjivali opasnom te su verovali da je put kojim sam krenuo dobar. Menjali smo se usput na čelu. Kasnije se ispostavilo da smo prerano počeli da hvatamo visinu. Išli par metara ispod gornje ivice snega kako bismo izbegli eventualne rupe pored stena. Na jednom mestu smo morali da se spustimo nekoliko metara i da sečemo sneg te smo otkopčali rančeve i gledali jedan na drugog. Išli smo jedan po jedan na rastojanju od 20m. Mislim da smo od tada zapravo postali ekipa za planinarenje, sličnih sposobnosti i od međusobnog poverenja. Kad se prisetim, i na Bukovima smo se Igor, Nenad i ja idući kroz šumu i šiprag popeli na Kek.
Veći deo staze kojom smo tada išli se jasno video sa Paljevina narednog dana. VF je tada ugledavši trag našeg poduhvata rekao, a toga se odlicno secam: "Tuda niko nije prošao u to vreme, po tolikom snegu, vi ludaci ste prvi". Kasnije, u jednom od komentara na prvu verziju ovog dnevnika VF je napisao ove reči:" da prve budale, mora se tako reći. Zar vam ni jednog trena nije palo na pamet da je tuda suviše opasno, ili ste brbljali kao neke seka-perse, ne gledajući kuda srljate. Vidis i sam da je Nenad skoro nadrljao, mogao je neko od vas da odleti u rupe izmedju stene i snega i SADA (početak jula meseca) bi mogao odande da izađe. Analiziraj sada situaciju u kojoj ste bili."
Pri usponu i na samoj Velikoj previji sam po prvi put ugledao mnogobrojne vrhove Durmitora. Do tada nisam ni znao da ih ima toliko. Jedina slika koju sam imao do tada je ona sa puta ka Žabljaku iz autobusa (Savin kuk, Međed i Crvena greda).
U silasku koji je bio pravilan i stazom koja je kasnije više puta korišćena, ispod Terzinog bogaza prilika da se vide nanosi dve veće lavine. Tog dana smo svi, inače, imali prilke da čujemo i vidimo mnoge manje lavine i odrone snega sa strmijih strana. Pošli smo oko 11h, a vratili se do 16-17.
Druga grupa (Toma, Pera, Anja i Dragan) išli do Oble glave preko Čvorovog bogaza i popeli Oblu glavu. I oni išli kako nije po školi, vraćali se spuštajući se stranom sekući je kako bi skratili put.
Na opasku da njima nije prigovorio zbog tog poteza VF mi napisao:"Zar misliš da Pera i Toma nisu dobili svoju

Ako volis visoke planine postani VOSOKOGORAC !

I Z V O R

Vel.Previja,  Obla glava

28.4.2003
          Sledeći dan je bio za pravljenje razglednica, videlo se to od samog jutra, presijavale su stene Medjeda i Čvorovog bogaza na suncu tu odmah iznad logora, malo dalje i Terzin bogaz dok se Bandjerna  caklila  pod snegom - divan prizor. Okupili smo se posle (ne)prespavane noći i isplanirali predstojeći dan; jedan deo ekipe krenuo je putem od Lokvica ka Čvorovom bogazu, Paljevinama i Obloj glavi s namerom da izvidi teren (naročito da utvrdi količinu i kvalitet snega na Obloj glavi) i isprti stazu kako bi sledećeg dana cela ekipa mogla što lakše da ide istu tu turu; drugi deo ekipe imao je zadatak da tog dana nadje i iskopa izvor na padini ispod logora kako ne bismo morali da topimo sneg i pijemo snežnicu sedam dana. Na celoj padini virile su dve stene iz snega, a ispod jedne od njih bio je izvor. Posle nekoliko sati kopanja posudjem izvor je pronadjen i iskopan ispod donje stene. Nakon toga usledilo je gušterisanje na steni iznad izvora i ponavljanje čvorova, dok su svugde oko nas pljuštale lavine uz gromoglasni huk. Oko podne, manja grupa od nas četvorice (Boško, Bojan, Nenad J. i ja), odlučila je da izvidi i isprti prvi deo puta ka Velikom Medjedu i Terzinom bogazu, dakle do Velike previje. Došlo je do nesporazuma kad nam je šef davao instrukcije kuda da idemo; loše smo se razumeli tako da smo se, idući na Veliku previju, držali podnožja stene Medjeda i tako se nepotrebno zapenjavali u nameri da obidjemo svako snežište na padini sa gornje strane kako ga ne bismo sekli. To kuda smo išli bila je letnja staza, dok zimska vodi po dnu Bavana i izlazi na najnižu tačku previje. Srećom izašli smo na Veliku previju (2.145m) bez većih problema, uspon je trajao nešto duže nego da smo išli zimskom stazom, ali ne puno. Sa previje smo imali lep pogled na Savin Kuk, Šljeme, kuloar Miloševog toka, Terzin bogaz, alpinistički bivak… Usledilo je slikanje i povratak nazad putem kojim je trebalo da se penjemo; naravno sišli smo brzo i lako, a svugde oko nas bilo je ostataka lavina koje su se obrušile sa Terzinog bogaza i Medjeda. Vratili smo se u logor, tamo je već bila ekipa koja je išla na Oblu glavu, ali se nije vraćala istim putem već je napravila krug; vratili su se preko Prla što je pomalo opasno za to doba godine, ali prošlo je bez problema. Na kraju dana kad se podvuče crta može se reći da je obavljen dobar posao: pronadjen je izvor, dve ekipe su isprtile dve staze i donele izveštaje sa svojih tura što je olakšalo celoj grupi da narednih dana sa što manje problema prodju tim putevima, a istovremeno osvojena su tri vrha što je zavidan uspeh (Čvorov bogaz 2.152m, Paljevine 2.160m, Obla glava 2.303m).


Šefe, koji ti je vrag !


Jel' gotovo !

KARTA
(22kB)

porciju grdnje, naravno ne pred svima, i zar nije bila lepša BEZBRIŽNA šetnja koju smo mi izveli oko Čvorovog, nego ono spuštanje niz Prlu sa smrznutim govancem u zadnjici. Ko zna koliko detalja i brljotina još ima od celokupnog boravka, koji se kriju, ali kad' tad isplivaju. Znaš, ne treba da vas previše grdim (kad se setim sebe), bitnije je da svako od vas shvati grešku, to je cilj naše nauke. Ove detalje koje pominješ stavićeš u tvoj-moj dnevnik koji ćeš mi poslati makar iz vojske, ali ti savetujem da ga što pre dovršiš, ma koliko da si mlad
SEĆANJA BLEDE."

DOLAZAK                          IZVOR                    OBLA  GLAVA          VUČJA  JAMA            VELIKI  MEĐED       

       MININ  BOGAZ                       MILOŠEV  TOK                                  ODLAZAK                     O  ŠKOLI