VELIKI
PUT 2006.
Petak, 28.07 –
Budimo se u domu uz zaključak da je spavanje u šatorima na
snegu
udobnije. Odlazimo u kamp i zatičemo šatore do pola zatrpane
grudvicama grada. U nas se uvlači strepnja od spusta niz sada zaleđene
stene. Nakon procene situacije u kojoj se nalazimo, vođa odlučuje da je
neophodno ići u navezama i sa derezama što dodatno
komplikuje i
onako nimalo jednostavan spust.
Ipak sve prolazi bez većih problema i prve naveze
silaze oprezno i relativno brzo.
U Les Houches se spuštamo već oko podneva. Ali nisu svi
imali tu
sreću da ispred sebe imaju praznu stazu. Sa nailaskom drugih grupa
odozdo i pojačanjem "saobraćaja" na steni, nastali su i problemi u
silasku, tako da smo se u punom broju u kampu okupili tek oko 22h kada
je pristigla i poslednja grupa sa začelja.
Uveče
kiša u Šamoniju i palačinke od 6 eura.
Zadovoljstvo, poruke stižu u Beograd (sad smo konačno mogli reći da je
sve gotovo i da smo dobro i zdravo). |
|
U Šamoniju
|
Subota,
29.07
– Svanulo je jutro povratka kući. Pakujemo se i polazimo iz
kampa. Vreme je predivno. Pozdravljamo Alpe i krećemo prema Italiji gde
smo planirali da svratimo i obiđemo Veneciju.
U Veneciju ulazimo teško i sporo,
satima. Dolazimo
do parkirališta u blizini grada, odakle se u Veneciju vozimo
brodom.
Venecija je mnoge razočarala, ulice su bile
prljave i pune
smeća, a tradicionalni boemski duh grada propagiran reklamnim porukama
nije se osetio. Neki su pak bili prijatno iznenađeni jer su kanali bili
čisti i nisu, prema raznim pričama, neprijatno mirisali. Ipak smo
uživali u istorijskim spomenicima, sladoledu i druženju.
|
|
Tipična Venecija |
Kanal Grande |
Nedelja,
30.07-
Iz Venecije smo krenuli kasno, posle ponoći. Pred nama je dug put i
zamorno višesatno sedenje u autobusu sa retkim i kratkim
pauzama.
U Beograd stižemo oko 13 časova, gde nas po
vrelom danu čekaju naši rođaci i prijatelji, kao i novinari.
|
|
Veencija, Santa Maria de la
Salute |
Doček u Beogradu |