Vulkani Italije 2006.

PD Pobeda

Vulkani Italije
(prvi deo)





Sreda, 12. jul
18:10 – polazak
19:30 – 20:05 – Batrovci/Bajakovo - granični prelaz sa Hrvatskom
21:25 – 22:00 – Motel kod Starog Petrovog sela
23:45 – 00:15 – Motel „Plitvice“ pored Zagreba



Četvrtak, 13. jul
00:30 - 00:50 – Bregana/Obrežje - granica sa Slovenijom
03:00 – 04:00 – benzinska pumpa OMV
04:00 - 04:05 - Sežana/Villa Opicina – granični prelaz izmedju Slovenije i Italije

06:30 – TRST
Konačno cu videti grad o kome toliko pričaju starije generacije! Trst je bio glavni šoping-centar naših roditelja, gde su često išli na vikend. Već prilikom izlaska iz autobusa, mogla se osetiti prava mediteranska toplota. Nisam baš očekivala da u 7 ujutro može da bude toliko vruće!
Obilazak grada: prvo, naravno, trg Ujedinjenja, pa zatim dolazimo do srpske crkve Sv.Spiridona, koja je nažalost bila zatvorena u ranim jutarnjim časovima. Nakon razgledanja centra i čuvene bivše Ponta rose koja je sada čist i umiven trg, grupa se „razbila“ na grupice, u zavisnosti od afiniteta da li neko više voli da pije kafu sa pogledom na more, na trg, u nekoj zavučenoj ulici ili možda nekoj, još uvek postojećoj kafanici u kojoj je boravio-la pre više godina...

09:30 - polazak za Sijenu
17:00 - SIJENA - dolazak u kamp “Colleverde“ na periferiji Sijene
18:30 - krećemo lokalnim autobusom do centra Sijene i obilazimo grad
(Piazza del Campo, Piazza del Duomo, katedrala St.Maria,...)

Sijena
Sijena
Centralni trg u Sijeni
Na trgu u Sijeni

Trg u Sijeni je prelep! Smatra se najlepšim trgom u Italiji, a neki kažu i u Evropi. Nije samo izuzetan po lepoti arhitekture, nego i po atmosferi. Ljudi sede po okolnim kafićima na trgu ili na samom centru trga – na pločniku (nema saobraćaja), pričaju, nešto grickaju, piju i uživaju u lepoti. Svi su opušteni. Naravno i mi smo vrlo brzo postali deo toga i „posedali“ smo na topao pločnik, ne baš predugo, jer je trebalo videti i drugi deo grada...

Fontana iz Sijene
Detalj iz Sijene
Sijena - Pakovanje

U povratku, onaj autobus - lokalac je toliko žurio da je vožnja bila doživljaj. Stigli smo do kampa skoro za upola kraće vreme!

Petak, 14. jul
07:40 - polazak iz Sijene

09.30 – Perudja
Obilazimo Piazza IV Novembre – Cattedrale St. Lorenzo, Palazzo dei Priori, Piazza S.Francesco, Pozzo Sorbello Etrusco, Arco Etrusco.
Na moju veliku radost, u toku je svetski poznat „Umbria Jazz“ festival (7-17. jula), tako da su postavljene bine svuda po gradu (priznajem, ona na trgu, kod fontane mi je malčice „kvarila“ kadar za fotografisanje katedrale) i ima baš dosta ljudi na ulicama, što turista, što lokalaca. Imali smo priliku i da prisustvujemo uličnoj paradi, svirao je “The New Wave Brass Band of New Orleans“, a svirka je bila sjajna i zvučno i vizuelno.

PERUĐA
Jazz festival u Perudji

Najatraktivnije ove godine će biti dve svirke - „Santana“ i Eric Clapton sa cenom ulaznice od 38 evra (kako sam saznala).
12:15 - polazak iz Perudje

13:00 – ASIZI - dolazimo u „rodno mesto“ Pinokija!
Obilazak grada: bazilika Sv.Franje, bazilika Sv.Kjare,...


Asizi
Asizi - Kastel Rocca Maggiore
Asizi - Bazilika St. Francesco
Originalne note

Bazilika Sv. Franje je prelepa! Čuvena je i po Đotovim freskama, koje su izuzetne! U okviru bazilike postoji i muzej, gde se pored minijatura iz 14. veka mogu naći i razne relikvije od kristala i srebra iz 13. veka, a za mene su posebno bile interesantne originalne note u rukopisu kompozitora koji su živeli i radili tu, izmedju ostalih i kompozitora Martinija (1706-1784).
Gradić je prelep i smatra se medju najlepšim u pokrajini Umbriji. Interesantno je da se ne plaćaju ulasci u bazilike, kao ni u muzeje u okviru njih (barem ne tamo gde sam ulazila, a ušla sam u, gotovo, sve), ali to može da se „nadoknadi“ vrlo lako, kupovinom nekog proizvoda - specijaliteta sa tartufima (od špageta do rakije).

17:35 - stigli smo u okolinu SPOLETA, tražeći kamp „Spello“. Boris je razgovarao sa meštanima neko duže vreme, pošto je bilo diskutabilno, da li će naš autobus (koji je dugačak 13m) moći da stigne do kampa, jer se sam kamp nalazi u brdima, a put je dosta uzak. Ljubazni meštani su odvezli vozača (na žalost samo donekle) svojim kolima da mu pokažu zaobilazni put i da je moguće proći. Krenuli smo. Okolina je vrlo lepa i šumovita i izgleda omiljeno je mesto biciklista.
I pored, zaista, velikog truda naših vozača, bilo je nemoguće proći jednu od mnogobrojnih, groznih krivina, sa još, pritom oštećenim asfaltom (he,he, nismo mi jedini), pa je odlučeno da se ipak vratimo.

22:30 - selo KOLEPINO - S obzirom da je već bilo dosta kasno, zaustavili smo se u ovom minijaturnom mestu u brdima, radi dogovora šta raditi. Odlučeno je da se putuje noću do Kastel Gandolfa (vulkan Koli Albano). Seli smo u jedan jedini restoran, koji je presladak, sa fenomenalnom terasom na spratu i još fenomenalnijim pogledom, a o špagetama da i ne govorim! Uspeli smo i da upoznamo devojku iz Kotora, koja je baš tu sedela sa mužem Italijanom i prijateljima i nismo propustili da popričamo sa njom.
24:20 - polazak iz Kolepina - noćna vožnja


Subota, 15. jul
05:20 - KastelGandolfo (okolina vulkana Koli Albano 956m)
Sećam se, kada sam čitala knjigu Sjenkjevića “Quo vadis“, da su (prema toj knjizi - kad je navodno Neron zapalio Rim), odbegli Rimljani bežali baš ka Koli Albanu...


Albani
Vulkansko jezero Koli Albani
Vulkansko jezero Koli Albani

Ovo je, očigledno, mondensko letovalište Rimljana. Jezero (koje se nalazi u krateru ugašenog vulkana) je okruženo vilama, uključujući i papinu, koje su ušuškane u čitave šume pinija!
Na obali je crni pesak (vulkanskog porekla), koji na suncu postaje poprilično vruć. Malo dalje od obale je negovana trava koja je lepo podšišana i isparcelisana u travnjake duž obale na kojima su ležaljke i suncobrani za iznajmljivanje. Izmedju travnjaka i vode nalazi se peščana plaža na kojoj jedan mladić “češlja“ tj. poravnjava pesak nekom čudnom grabuljom.
Već od 7 sati mogu se videti „rekreativci“ koji trčkaraju. Naravno i mi smo „rekreativno“ brčkali noge u jezeru, a neki, poput Marije i Marka su čak iskoristili priliku da se kupaju...

10:10 - polazak u pravcu Napulja

12:15 – KASINO – smeštamo se u kamp “Terme Varroniane“ Kasino je, inače poznat po manastiru “Monte Casino“ (nalazi se na brdu iznad) koji je najstariji benediktinski manastir (529g), kulturno žarište, razaran i obnavljan 4 puta... Ovde se u Drugom svetskom ratu odvijala velika bitka izmedju saveznika i Italijana.
Kamp je fenomenalan! Nalazi se na hladnim, blago mineralnim izvorima, sa divnom prirodom. Ima puno drveća sa pešačkim stazama, ispresecanim hladnim izvorima i potočićima, preko kojih se nalaze mostići. Pravi mali raj! Danas svi koriste priliku da se napiju čiste izvorske vode i odmore.
Predveče je većina otišla do centra grada. Arhitektura je moderna i dosta je nalik grčkim gradićima u Tesaliji, nije neka lepota, ali zato može da se kupi super sladoled, kao i kolači po vrlo niskim (za Italiju) cenama. Parče torte je koštalo 80 centi...

Poslastičarnica



Nedelja, 16. jul
8:15 - polazak iz kampa ka Napulju

10:00 - NAPULJ
Dosta vremena smo izgubili zbog velike gužve u saobraćaju, ali ne mogu da kažem ni da je izgubljeno, jer smo razgledali grad kroz prozor autobusa.
Obilazimo tvrdjavu Castello Nuovo, luku St.Lucia, crkvu St.Francesco di Paola, Palazzo Riale, trg Plebiscito... Grad jeste prljav, ali meni to nije smetalo. Napulj je poznat po tome da se mnogo krade, pa je Boris morao da nas opominje da se ne odvajamo iz grupe.
Uprkos kratkom vremenu (u današnjem danu je planirano još štošta da se vidi), uspeli smo da obidjemo sve što je bilo planirano.
11:45 - polazak ka Vezuvu


Vezuv iz Napulja
Panorama Napulja sa Vezuva


12:30 - vulkan VEZUV
Divno iskustvo! Užasno je vruć dan, ali zbog visine, ovde duva vetar, koji je vrlo prijatan u početku, a što smo bliže krateru postaje oštriji. Prelepo je to što sve vreme dok se uspinjemo imamo pogled na ceo Napulj i napuljski zaliv. Ide se uskom stazicom, koja je ogradjena prema padini. Kada se stigne do kratera, putić vodi oko njega u krug. Svih 39 učesnika se popelo dovde. Boje su fenomenalne. Denis nam je objasnio da su te ružičaste boje koje vidimo - minerali iz zemlje, koje je izbacila lava, a žuto je sumpor... Nisam odolela da sakupim za uspomenu par komadića te ružičaste, stvrdnute mase, iako sam upozorena da se to dosta kruni i da će se vremenom raspasti, ali ko može da odoli da ne ponese i pohvali se ili pokloni komadić toga prijateljima i kaže: „Ovo je sa Vezuva“!...


Vezuv
Nad kraterom Vezuva
Krater Vezuva

Dok sam se uspinjala, mogla sam da čujem gotovo sve jezike sveta. Istina je da je Vezuv mozda „najpopularniji“ vulkan na svetu, zbog erupcije koja se desila 79g.n.e. kada je lava prekrila celu Pompeju. Ipak, koliko je to velika tragedija bila, mislim da smo mi danas, koliko god surovo zvučalo, malo i zahvalni Vezuvu, jer je na taj način Pompeja najočuvaniji grad toga vremena...
14:20 - polazak u Pompeju


Vezuv nad Pompejima

15:00 - 18:00 - POMPEJA

Pompeji
Igra Fauna u Pompejima

Neverovatan Grad!... Prolazimo ulicama kojima su se ljudi kretali pre skoro 2000 godina. Ulazimo u „napuštene“ kuće, gledamo izloge „prodavnica“, čitamo natpise na radnjama i kućama. Divimo se očuvanim freskama po zidovima. Nedostaju ljudi u togama i dvokolice koje se kreću kroz ulice...

18:00 - obilazak poluostrva SORENTO
Mislim da je za celu grupu ovo bio pravi doživljaj! Put je izrazito vijugav, a obale su strme (tzv.“klif“). Gradići su prelepi, stepenasto gradjeni, sa bujnom, već egzotičnijom vegetacijom i teniskim terenima, bazenima. Kada je pao mrak, imali smo priliku i da posmatramo vatromet, jer je bio neki rimokatolički praznik...
Moram da odam priznanje našim sjajnim vozačima, jer put po poluostrvu nije namenjen za velika vozila i baš je bilo jako teško proći te oštre krivine, kad ima još i dosta kola, ali eto, oni su uspešno prošli i uspeli smo da izadjemo na autoput (kod Salerna) nakon oko 5 sati vožnje po poluostrvu. Sad su svi jedva čekali prvu benzinsku pumpu (24:20) iz više razloga, a jedan od glavnih...pa, sendviči!


Ponedeljak, 17. jul
6:00 - VILA SAN ĐOVANI - ukrcavanje na feribot i prelazak na SICILIJU

6:45 - MESINA

7:30 - TAORMINA

Taormina
Taormina

Prelep mondenski gradić, gradjen na 200m od nivoa mora, gde je sniman i vrlo popularan film “Big blue“. Grad je vrlo atraktivan, jako uske uličice, od kojih je glavna isprekidana sa prekrasnim malo širim trgovima, na kojima se, sa jedne strane iznad kuća vide krečnjačke stene, a sa druge more (do obale se spušta žičarom). Posebnu kontrast daju oleanderi, sa svojim atraktivnim cvetovima u jarkim bojama i divnim mirisom. Sve radnje su ekskluzivne, imaju izuzetan nakit od korala.
Odlazak u starogrčki tetar Teatro Grecco (2. vek p.n.e.) - gradjen na fenomenalnom mestu, sa pogledom, sa dve strane, na more i na Etnu. Nije slučajno što se tu i u našem veku održavaju prestižni svetski muzički i filmski festival!

10:10 – polazimo dalje na jug, obalom.

11:00 – KATANJA – kamp „Ionio“
Kamp je na super mestu. Nalazi se odmah do obale, a i 5 min od supermarketa, pa smo mogli da dopunimo zalihe hrane. Udaljen je od centra oko 20 minuta autobusom (pošto vozi okolo-naokolo)
-kupanje u Jonskom moru
Obala je vrlo interesantna, jer je od crne glatke magme (erupcija glavnog kratera Etne u 17. veku prekrila je ceo grad). Danas, kad je pala letnja kišica, spustila sam se do obale i po magmi je trčkaralo stotine kraba raznih veličina! Fantastičan je i kontrast te tamno sive podloge, na kojoj rastu kaktusi i razne druge svetlo -zelene biljčice, sa interesantnim čupavim beličasto-ružičastim cvetovima...
Uveče - odlazak do centra. Neverovatno koliko se raznih nacija može videti na ulici! Najviše ima Afrikanaca! Konačno sam videla Etiopljane uživo! Krenula sam pešice do centra, što nisam trebala, jer vremenski je dosta daleko i dok sam stigla, morala sam da se vratim, jer posle 21h grad postaje poprilično pust, a srela sam Vladu i Anu, pa sam iskoristila da se vratim sa njima, bez obzira što sam tek stigla u centar. Nakon što sam stigla u kamp, shvatila sam da sam pametno postupila, jer mi je Denis rekao da je grad opasan uveče...


Katanja
Kamp Jonio u Katanji
Kraba na plaži u Katanji
Katanja - dvokolica za ulične svečanosti



Utorak, 18. jul
Slobodan dan u Katanji.
Kupanje, pecanje (tata Efče), ronjenje, predveče obilazak grada.
Podeljena su mišljenja o lepoti Katanje. Neki smatraju da je oronula i da ima mnogo crnaca. Meni se mnogo svidja i pored toga što je malo „mračna“ po atmosferi. Posle 21h gotovo i da nema ljudi po ulicama. Svidjaju mi se te široke ulice sa lepim, dugačkim baroknim zgradama. I trg je lep, gde se nalazi i simbol grada - ogroman spomenik sa slonom, a tu je i katedrala u kojoj se nalazi Belinijev grob (čuveni operski kompozitor, najpoznatija opera “Norma“). Interesantan je i položaj fontane na trgu. U većini gradova su nekako „po sred“ trga, a ovde je nekako zavučena, a prelepo izgleda, više kockasta, sa divnim skulpturama...
Boris je još u Beogradu uspostavio kontakt sa lokalnim planinarskim društvom. Poslepodne, oko 17č. nas je posetio podpredsednik društva, sinjore Pace (Pacce). Proveo je sa nama 2 - 3 sata u prijatnom razgovoru i dogovoru o sutrašnjem usponu na Etnu, koja je proradila pre nekoliko dana, ali se ipak može na vrh, a on će nam biti vodič.
Uveče - Vladin rodjendan. Naručena je voćna torta koja je bila fenomenalna! Definitivno je jedna od najboljih koje sam jela!


Rodjendanska torta u kampu





| Početna strana | Prvi deo | | Drugi deo | | Treći deo |