26. BOŽIĆNI USPON NA RTANJ 08.-09.01.2010
Akcija
izvedena saradnjom PD Pobeda i PSD Kopaonik. Nakon
neizvjesnosti oko broja planinara koji kreću
na akciju punim minibusom od 20 sjedista podjosmo ka nasem cilju.
Petak 08.01.
U 17h zaplovismo autopotem u pravcu Paracina. Atmosfera u vozilu odaje zelju za planinarskom akcijom. Zato sam dao ovoj turi radni naziv: “Skidanje prazničnog holesterola”. Sve do sretanja na lokalni put za Zaječar okomio se na nas takav vjetar da sam pomislio da ce se kombi pretvoriti u letilicu. Medjutim, nista od desanta na Rtanj. Stigli smo oko 21h u motel i okupirali recepciju. Nakon poduže komunikacije sa osobljem, dobismo zarko zeljene ključeve od soba i ubrzano udjosmo u iste. Malo kasnije u restoranu sretosmo se sa mnogim poznatim planinarima, a i šefa parade Zikicu pozdravismo. Kada su sve formalnosti i pripreme za subotnju akciju zavrsene pridjosmo radosno svojim krevetima. Bili su udobni...
Subota 09.01.
U 7h na noge lagane, planinarske! Naspavani i odmorni pohrlismo doručku, kafi, caju. Vec u 8h krenusmo busom do motela “Balaševic” gdje je pripremljeno svecano otvaranje akcije.Velika guzva! Mnogo razno raznih prevoznih sredstava. Jos vise planinara iz svih republika bivse nam zemlje, pa i Bugarske. Impozantno! Dobra muzika sa razglasa je podgrijavala atmosferu. Opet smo se pozdravljali, ljubili, mahali, fotografisali i odslusali govore. E, tad su nas vec djonovi zasvrbili, pa uskocismo u vozilo i pravac na pocetni dio staze sjevernog uspona. Tu je većina izasla, dok je manji dio ekipe produzio do naselja, tj. staze južnom stranom. Početak mokar blatnjav i protocan! Snijega je bilo u ponožiju, mokrog, u krpama. Ipak entuzijazam se nije skidao sa lica planinara. Kolona dugacka i respektabilna. Magla nas obavija kao u filmu. Toliko je vlažno, da se cijedi, poput kise. Svuci se, obuci se, to je igra koju smo igrali do samog vrha.
Petak 08.01.
U 17h zaplovismo autopotem u pravcu Paracina. Atmosfera u vozilu odaje zelju za planinarskom akcijom. Zato sam dao ovoj turi radni naziv: “Skidanje prazničnog holesterola”. Sve do sretanja na lokalni put za Zaječar okomio se na nas takav vjetar da sam pomislio da ce se kombi pretvoriti u letilicu. Medjutim, nista od desanta na Rtanj. Stigli smo oko 21h u motel i okupirali recepciju. Nakon poduže komunikacije sa osobljem, dobismo zarko zeljene ključeve od soba i ubrzano udjosmo u iste. Malo kasnije u restoranu sretosmo se sa mnogim poznatim planinarima, a i šefa parade Zikicu pozdravismo. Kada su sve formalnosti i pripreme za subotnju akciju zavrsene pridjosmo radosno svojim krevetima. Bili su udobni...
Subota 09.01.
U 7h na noge lagane, planinarske! Naspavani i odmorni pohrlismo doručku, kafi, caju. Vec u 8h krenusmo busom do motela “Balaševic” gdje je pripremljeno svecano otvaranje akcije.Velika guzva! Mnogo razno raznih prevoznih sredstava. Jos vise planinara iz svih republika bivse nam zemlje, pa i Bugarske. Impozantno! Dobra muzika sa razglasa je podgrijavala atmosferu. Opet smo se pozdravljali, ljubili, mahali, fotografisali i odslusali govore. E, tad su nas vec djonovi zasvrbili, pa uskocismo u vozilo i pravac na pocetni dio staze sjevernog uspona. Tu je većina izasla, dok je manji dio ekipe produzio do naselja, tj. staze južnom stranom. Početak mokar blatnjav i protocan! Snijega je bilo u ponožiju, mokrog, u krpama. Ipak entuzijazam se nije skidao sa lica planinara. Kolona dugacka i respektabilna. Magla nas obavija kao u filmu. Toliko je vlažno, da se cijedi, poput kise. Svuci se, obuci se, to je igra koju smo igrali do samog vrha.
Kada smo bili na visini
od 1000m sustigla nas je grupa mladih planinara iz
“Zeleznicara”, “Pobede” i “Avale”
koji su to jutro stigli iz Beograda. Malo je reci da su nas prestigli.
Mada mnogima su dali podstrek da istraju do vrha. Hvala na motivaciji.
Izgleda da su i maglu razbili, jer domalo smo izmigoljili iz tog sivo
bjelog omotača.
A kada smo se dokopali
grebena slika je bila opcinjavajuca! Sjeverna strana u moru magle i
oblaka, a pejzazi prema Soko banji cisti, vidljivi i vjetrom pocjepani.
Ako je neko do tog momenta pomislio “sta mi je ovo
trebalo”, Rtanj bi ga zapanjio i nagradio prizorom od
koga zastaje dah.
Elem, neko brze, neko
sporije, ali svi se popesmo na Siljak(1565). Umorna, ali lica puna
osmjeha, poziraju objektivima fotoaparata. Okupljeni oko
“Pobedine” zastave i mi ucinismo isto-vise puta. Jak vjetar
nije dozvollio dugo zadržavanje pa se kolona na spustanju mimoilazila
sa onima koji su se jos peli južnom stranom. Oko 14h pustismo i mi
nogama oduška
i skakutasmo niz rtanjske proplanke. Sreća
pa su kocnice, tj. koljena, bili u ispravnom stanju.
Negdje na
pola staze odrzan nam je kratak kurs iz ugostiteljstva.
Vesela ekipa je prodavala žaj,
čas za 50 din čas za 30 din. Poučno! Okrepismo se čajem od rtanjskih
trava, pa pohitali dalje u pravcu rudarskog naselja i mraka koji nam je
podsmjesljivo namigivao. Poslednji dio puta se pretvorio u blatnjavo -
kasastu masu koja je kumovala spektakularnim padovima pojedinih
ucesnika akcije. Uprkos mojim strahovima svi iz ekipe su sisli živi,
zdravi i blago blatnjavi. Obzirom das u nam ljubazni domacini
dozvolili da stvari ostanu u sobama do polaska to smo svesrdno
izkoristili za pranje i presvlacenje. Osjecaj fenomenalan!
Spakovali ranceve izpraznili sobe, pa gladni kao gorski vuci krenuli za
mirisom pasulja. A u restoranu opsada! Guzva neopisiva. Zube pokazuju i
konobari i gosti! Gosti su bili šarmantniji.
Ipak, miris je golicao nozdrve i tjerao na strpljenje. I bi pasulj, pa
jos besplatan! Hvala organizatoru! Blaženih trbuha i osmjeha,
pozdravismo se sa onima koji ostaju na vecernjoj zabavi, uz rostilj i
muziku pa posjedasmo u nasu letilicu spremni za povratak. Kisa
nam je napravila ispraćaj,
u velikim kolicinama. Naš
pilot, Zeljko je upalio sve sto se upaliti moze i krenusmo sa
pjesmom:” 442-do Beograda” (pola od toga). Put čist, sa
kisom na asfaltu i sajbni, a dusa planinarska i sira i čistija od
svega! Zadovoljnim akcijasima Vlasta iz “Kopaonika”
podjelio značke i učesnicke
knjizice sa pečatima
uspona. Hvala Vlasti Marjanovicu za odlicnu saradnju u organizovanju
ove akcije! Zahvalih se i kompletnom sastavu ekipe na celu sa
maestralnim vozacem Zeljkom Kalabom (odakle mi je poznato to prezime?)
koji nas je, skoro, razvozio po kucama. Dakle živi, zdravi i razdragani
stigli u glavni nam grad, sa obecanjem sebi samima da uskoro moramo
uraditi nesto slicno!
Fotografisao, pisao a bogami, pomalo i bio vodič, divnim planinarima: Branislav Makljenović
Fotografisao, pisao a bogami, pomalo i bio vodič, divnim planinarima: Branislav Makljenović