ROMANIJA
i JAHORINA, 23-25. februar 2007.
23. februar
U 16 sati grupa od trideset četiri planinara
krenula je na put ka Romaniji. U planinarski dom u selu Stajna stigli
smo posle 23 sata. Tamo su nas čekali domaćini iz planinarskog
društva "Romanija" sa Pala.
24. februar
ROMANIJA
Pošto smo stigli
kasno a tura za ovaj dan nije bila previše duga krenuli smo
malo kasnije, u 9 sati. Stazu su planinari markirali celu, čak su veći
deo markirali nekoliko dana prije našeg dolaska.
Još se po snijegu vide tragovi farbe i krčene
šume po stazi.
 |
 |
| Sveže markirano |
Put ka pećini |
Dan je bio vedar, bez oblaka i
miran. Od doma se vide stene jugoistočne Romanije. Vođstvo smo
prepustili domaćinima, odnosno braći Nenadu i Predragu Jakovljeviću.
Staza iz sela ubrzo prolazi kroz šumarke i proplanke sa
zapuštenim livadama. Kasnije ulazi u gustu četinarsku,
smrčevu i jelovu šumu. Staza je većim delom bila blatnjava
jer se upravo tih dana topio snijeg sa planine. Prvo smo stigli do
Novakovog vrela, dobrog izvora sa velikim koritom. Dalje staza vodi
strmije do izlaska na Novakovu njivu, ravni proplanak odakle se skreće
desno i ubrzo izlazi u rijetku borovu šumu ispod vertikalnih
stena krajnjeg juga Romanije. Uzanom stazom osiguranu starim sajlama u
dvije odvojene grupe smo se popeli do Novakove pećine/1515m/.
Vratili smo se istom stazom do iza Novakovog vrela do
raskršća i skrenuli lijevo penjući se podnožjem stenovite
barijere sve do izlaska na romanijsku površ, odnosno Hotičko
polje. Još malo napred i stigosmo na vrh Velika stijena/1611m/.
Dobar vidikovac na istok i jug, selo i dom u njemu.
 |
 |
| Novakova pećina |
Na Velikoj Stijeni 1611m |
Sa vrha smo sišli
na prevoj Stajničko ždrijelo odakle je jedna grupa nastavila do pećine Zečeva ledenjača a
druga niz ždrijelo nastavila silazak u dom. U pećinu se nije moglo ući
jer je zaleđen ulaz. Predveče smo svi stigli u dom gde su
nas čekali planinarski pasulj i pivo. Uveče su domaćini
obezbedili muziku sa pevačem, guslarom koji zna jednu strofu da otpeva
ali bilo je veselo tako da ostadosmo do posle ponoći. Dobili smo jednu
veliku fotografiju na poklon za naš dom na Rajcu.
 |
 |
| Veseli Bosanci... |
Toliko od njega |
Tura duga oko 15km, uspona oko
750m, na vrh izašlo 28 planinara.
25. februar
JAHORINA
Tura drugog dana duga oko 6km,
uspona oko 300m, na vrh izašlo 20 planinara.
Pozdravivši se sa starim drugarima što
nas uvek dobro dočekaju i što se godinama družimo na
Trnovačkom jezeru i Magliću oko osam sati smo krenuli ka Jahorini. Tamo
smo stigli posle devet sati i odmah krenuli na uspon. Dan dobar, poneki
oblak na nebeskom plavetnilu. Snijeg tvrd, da je strmije trebale bi i
dereze a ovako putem do jednog prevoja pa desno skretanje i kratak
uspon na vrh Šator/1875m/.
 |
 |
| Padina za početnike |
Slikaj nas! |
Vetar hladan s juga
šiba pa silazimo u Dugu dolinu do sledećeg sedla.
Pogled dobar ali ne baš idealan na Treskavicu,
Bjelašnicu i povremeno Visočicu. Penjemo se na
najviši vrh zapadne Jahorine Ogorjelicu/1908m/.
Prelazimo preko još jedne kote/1906m/ i dolazimo do iznad
jedne od žičara. Na stazi puno skijaša. Silazimo obodom
klizave staze pazeći da nas neko ne
„očeše“.
 |
 |
| Treskavica u daljini |
Dečija radost |
Na kraju svi spremni za
polazak u 14,30 kod kombija. Još dugo obilazimo putem
Romaniju, penjemo se na Sokolac pa velikom visoravni sve do Han Pijeska
usred šume. Tako preko Drine, Mačve i ravnoga Srema u
Beograd stigosmo malo posle 23 sata.