O - RINGEN   2007




   Kao što većina vas već zna, svake godine u julu mesecu u Švedskoj održava se najveće orijentiring takmičenje na svetu O-ringen. Takmičenje se svake godine održava na drugom mestu, odnosno u drugom distriktu. Ove godine je to bilo u distriktu Östergötland u okolini gradića Mjölby, oko 230 km jugozapadno od Stokholma.
    Na ovom petodnevnom takmičenju ovaju put se okupilo 14300 utakmičara. Svih pet dana bodovalo se za svetsku rang listu, a tri takmičenja su se bodovala za svetski kup.
    Toksi i ja imali smo sreće da učestvujemo u svemu ovome kao i četvorodnevnoj O-ringen akademiji koja je prethodila takmičenju. Akademiju je pohađalo oko dvadesetoro ljudi iz različitih zemalja: Tajvan, Irska, Kanada, Bugarska, Belgija, Austrija, Izrael, Srbija.
    Druženje je bilo sjajno, treninzi odlični. Naši domaćini su uvek bili tu da organizuju sve kako treba, a u isto vreme nisu propuštali priliku da se druže sa nama. Kvalitet akademije je izvanredan i preporučujemo je svakome ko je u prilici da je obavezno poseti.
    Treninge smo imali dva puta dnevno na kartama koje su odlično urađene, ali pri tome i izuzetno teške zbog samih karakteristika nordijskih terena koji zahteva mnogo više mikroorijentacije nego što smo mi navikli. Trebalo je izboriti se sa svim tim sitnim izohipasma, kamenjem i močvarama. S druge strane manje visinske razlike su nas veoma obradovale. Priroda je predivna i pravo je uživanje trčati na tim terenima. Moj utisak o jugu Švedske još pri prvom pogledu iz voza na putu od aerodroma do Mjölbyja je da se može opisati sa tri boje: zelena, žuta i plava. Kuda god pogledaš vide se šume, polja i jezera.

Jedan od terena na kojima smo imali treninge Kontrola na stazi postavljenoj za vežbu takmičara pred O-ringen

Treninzi su organizovani tako da svaki učesnik dobije svog „mentora“ koji ga prati u šumi, gleda koje greške pravi i ispravlja ga, posle treninga diskutuje sa njim o orijentiring tehnici, stvarima koje treba popraviti i na koje treba obratiti pažnju..
    Izmedju treninga na karti imali smo predavanja na različite teme: orijentiring tehnika, organizovanje takmičenja, rad sa decom, medijska promocija orijentiringa, postavljanje kursa, automatizam u odlučivanju.... Predavanja su bila zanimljiva i praktična, nisu izazivala uspavanost i vredelo ih je čuti.
  Po meni najbolje predavanje održao nam je Daniel Renard, elitni takmičar, član našeg kluba domaćina OK Denseln, koji se trenutno nalazi na 15 mestu svetske rang liste.On je držao predavanje o orijentiring tehnici analizirajući stazu koju je prethodnog dana trčao u svetskom kupu. Pričao je o tome kako on rešava pojedine situacije, greškama koje se najčešće prave, kako se izvlači iz tih grešaka... Sve u svemu čuli smo iz prve ruke kako razmišlja i šta radi jedan vrhunski orijentirac.

Naša mala ekipa sa O-ringen akademije na treningu Srpski + deo Izraelskog tima
  
    A sad malo o samom takmičenju. Sam O-ringen je kratko rečeno čudo! Kada dodjete na cilj pred trku prvo se zaprepastite gomilom ljudi koja tuda cirkuliše: gomila ljudi odlazi na start, gomila njih utračava u cilj, na sve strane šatori i ljudi koji se spremaju za trku, gledaju trku, il' se čisto muvaju tuda. Ciljeva ima osam, i kroz tih osam traka non stop ulazi reka ljudi, od male dece od po pet-šest godina sa kartom u ruci  do starih  ljudi od po osamdeset i kusur. Iznad cilja stoji video bim i ide prenos uživo trka koje se boduju za svetsku rang listu. U šumi su postavljene kamere na dve lokacije i prate šta se dešava se super elitašima. Oko samog cilja ljudi napeto prate trku i slušaju komentatore koji prave atmosferu kao na fudbalskoj utakmici.

Na cilju

U toj masi teško da će vas mimoići euforično raspoloženje. Tako ja ponesena celom atmosferom i puna elana zaputim se na svoj start, pa zgrabim kartu i krenem da trčim, da bih vrlo brzo plakala negde u nekoj močvari ili psovala kamenčugu koju obilazim i nemam pojma sa koje strane je kontrola, i da li je to uopšte moj kamen. Pa onda lepo obiđem kontrolu 63,64,65,66 sve u krugu od 30m dok ne dođem do moje tražene kontrole 67. I posle cele te „odiseje“ kada nekako dođem do cilja i nemam više snage ni da hodam, opet vidim one silne ljude kako trče i trče i nešto me vuče pa i ja krenem sa njima i trčim i trčim kao da mi prvo mesto na svetskoj rang listi zavisi od toga.
    Trećeg dana takmičenja, gledali smo svetski kup-sprint trku u gradu i šetali od kontrole do kontrole, gledali takmičare kako overavaju kontrole i navijali. Simone i Thierry pobediše, ništa novo, ali je sve jedno bilo krajnje uzbudljivo sve to gledati.

     Neki su tek naučili da trče, a već trče sa kartom Simone Niggli-Luder- World Cup Sprint

    I tako je to išlo 5 dana za redom po suncu, po kiši, po blatu, po kamenju, kroz šumu, kroz močvare i uživali smo u svakom trenutku. 
     Sledeći O-ringen održaće se od 21. do 25. jula 2008. u oblasti Dalarna u planinskom predelu na granici sa Norveškom. Svi očekuju da će ovo biti jedno od najzanimljivijih takmičenja, teško ali i u sjajnom okruženju, tako da na sajtu www.oringen.se već stoji cifra od oko 1500 prijava za ovo takmičenje. Inače 1985. godine u ovoj oblasti održan je najmasovniji O-ringen do sada na kome je učestvovalo 23000 takmičara.
    Sve u svemu bilo je to nezaboravno iskustvo. Kazu da svaki orjentirac treba da jednom vidi O-ringen, a onda....... e onda mu tek ne pada na pamet da ikada okači butonke o klin.



Beograd, avgust 2007.

Napisala: Jelena Kovijanić
Pomoć prijatelja: Vladimir Tokalić

Pobeda Web Team 2007