KOSMAJ
28.02.2010.
U nedelju
ujutru, voz koji je išao
ka Kosmaju bio je pun planinara, bilo nas je pedeset i
cetiri, povratna karta
230 dinara! Nije bilo mesta za sve da sede ali srećom, samo sa malim
zakašnjenjem, stigosmo u Vlaško Polje.
Odatle
peške kroz lepo razudjeno selo
Amerić, najpre asfaltom, a onda makadamom. Na kraju makadama,
meštanin, čuvši
gde smo naumili, reče nam da se vratimo jer je blato ogromno, proći se
ne može!
| Jeste blato bilo veliko nekih kilometar, ali je zato bio kao melem dugačak snežni namet koji nam je pomogao da vratimo obuću u normalno stanje. |
![]() |
| U pravi čas sneg! |
![]() |
Dalje je bilo lakše, lepa šumska staza ka potoku i dalje starim karavanskim putem do ostataka manastira Kastaljan. |
| Proleće je tu! |
Spomen
kosturnica, prelep vidik sa
Belog
Kamena (Avala, Cer, Gučevo, Boranja, Jagodnja, Soko, Bobija, Medvednik,
Jablanik, Povlen, Bukulja, Venčac, Rudnik sa Ostrovicom i Ramačkim
Visovima,
Vujan, Gledićke planine, Crni Vrh, Beljanica, Homoljske planine,
Severni Kučaj
prikazale su se kao na dlanu), spomenik NOB, bili su lepa uvertira za
prijatno okrepljenje
u restoranu PIKNIK.
![]() |
Odatle je već bilo lakše, spuštanje ka manastiru Pavlovac, a onda na voz. |
| A sada na voz ... |
Upravo se
spuštao mrak kada smo
se uhvatili najpre makadama pa asfalta kod prvih kuća u Maloj Vrbici, i
posle
devet časova pešačenja i čestih odmaranja opet se obreli na
ž. stanici Vlaško
Polje.
Kao
šlag na tortu, BEOVOZ iz
Mladenovca došao je na vreme, prazan, čist i ugrejan. Posle
osam uveče ušli smo
u
Prešli
smo ukupno 23 kilometra i
savladali visinsku razliku od 700 metara.
Tekst i slike: vodič Bogoljub Janković