KOSMAJ
28.02.2010.
U nedelju
ujutru, voz koji je išao
ka Kosmaju bio je pun planinara, bilo nas je pedeset i
cetiri, povratna karta
230 dinara! Nije bilo mesta za sve da sede ali srećom, samo sa malim
zakašnjenjem, stigosmo u Vlaško Polje.
Odatle
peške kroz lepo razudjeno selo
Amerić, najpre asfaltom, a onda makadamom. Na kraju makadama,
meštanin, čuvši
gde smo naumili, reče nam da se vratimo jer je blato ogromno, proći se
ne može!
Jeste blato bilo veliko nekih kilometar, ali je zato bio kao melem dugačak snežni namet koji nam je pomogao da vratimo obuću u normalno stanje. |
![]() |
U pravi čas sneg! |
![]() |
Dalje je bilo lakše, lepa šumska staza ka potoku i dalje starim karavanskim putem do ostataka manastira Kastaljan. |
Proleće je tu! |
Spomen
kosturnica, prelep vidik sa
Belog
Kamena (Avala, Cer, Gučevo, Boranja, Jagodnja, Soko, Bobija, Medvednik,
Jablanik, Povlen, Bukulja, Venčac, Rudnik sa Ostrovicom i Ramačkim
Visovima,
Vujan, Gledićke planine, Crni Vrh, Beljanica, Homoljske planine,
Severni Kučaj
prikazale su se kao na dlanu), spomenik NOB, bili su lepa uvertira za
prijatno okrepljenje
u restoranu PIKNIK.
![]() |
Odatle je već bilo lakše, spuštanje ka manastiru Pavlovac, a onda na voz. |
A sada na voz ... |
Upravo se
spuštao mrak kada smo
se uhvatili najpre makadama pa asfalta kod prvih kuća u Maloj Vrbici, i
posle
devet časova pešačenja i čestih odmaranja opet se obreli na
ž. stanici Vlaško
Polje.
Kao
šlag na tortu, BEOVOZ iz
Mladenovca došao je na vreme, prazan, čist i ugrejan. Posle
osam uveče ušli smo
u
Prešli
smo ukupno 23 kilometra i
savladali visinsku razliku od 700 metara.
Tekst i slike: vodič Bogoljub Janković