Jablanik-Medvednik(5.04.2010.g)

Osvanuo mrkli ponedeljak. Nimbo-kumulusi vise sa nebeskih ofingera. Slutilo je na potop. Okupismo se u Skerlićevoj, relativno optimistični. Napunismo dva minibusa, pa pravac Valjevo. U Valjevu ulazi Snježa, po dogovoru, a u selu Mijači, Dragan Radojčić. Dragan(vodič pd Povlen) je vrsni poznavalac Valjevskih planina i rado viđen domaćin. Izlazimo na prevoju Debelo brdo, kod spomenika. Busevi odlaze prazni do doma ispod Medvednika. 

  
   
 U 9.30.min. krećemo na pješačku turu. Strepnja zbog kiše se brzo istopila, jer je duvao vjetar. Seoskim drumom, uputismo se ka vrhu Jablanika. Staza suva, vazduh prozračan, vidljivost fantastična.

   
 
Oni koji su bili sumnjičavi po pitanju vremena, začas se ozariše. Ekipa je odisala željom za dobrim hodanjem. Ispunilo se. Vec u 11.h. smo bili na vrhu Jablanika (1274.m).       

    

         
Vjetar je ljutito duvao na nas. Malo fotografisali, pa se sklonili i doručkovali.  Medvednik nas je mamio svojom moćnom pojavom. Krenusmo mu u susret. Lagano spuštanje preko prevoja Stolice prema impozantnoj planini.        
 
Sa lijeve strane nas je pozdravljala Bobija sa par kišnih oblaka. Stigli su nas ubrzo i raspršili se. Vježbali smo brzo oblačenje i svlačenje kabanica. Vježba uspjela. Stižemo na divan proplanak, raskršće lokalnih puteva, podno Medvednika. Odmor,  ubacivanje čvrstog goriva u želudac, pa pravac vrh. Popeli se bez gubitaka, svih 34. planinara. Čestitam! Duž cijele staze Dragan je nesebično, prenosio svoje znanje o tom kraju ostalim planinarima. Hvala mu! 
   
Veliki Medvednik(1244.m), opet fotografisanje i veselo čavrljanje. Lagani spust grebenom do Vojinove Stene. Vidikovac koji ostavlja bez daha.    

.
     
   
 Na Bobiju, na Zavojšnicu, Ljuboviđu... Vidjele su se planine u Bosni, Zlatibor, Kopaonik , Magleš, Povlen, Maljen, Rudnik, Venčac, Bukulja, Kosmaj, Avala, F. Gora, Cer... Dakle, pola Srbije! 
     
Silazimo klizavom kosinom na Ravni Medvednik. Malo lijevo, vodi  staza do još vidikovaca. Ponestaje riječi za opis doživljaja. Upijamo prizore, širom otvorene planinarske duše i  očiju vlažnih od vjetra. 

 

 
Ogromne količine divljeg luka (sremuš) su mamile na branje. Neki su to i učinili. Preko Kedine vode, spustismo se do rječice Zavojšnice.

   
 
Ljubomorno čuva svoj Medvenik, obgrljujući ga  za  cijelih 270 stepeni. Ljubav! Izvršismo forsiranje te ljepotice i opuštenim korakom dođosmo pred pl. dom “Krušik”. Nekoliko stada ovaca je šaralo okolne livade. Uf, uf! Bajkovito, zar ne? Okrenusmo se planinama, pa nam bi jasno da  smo se popeli na dvije planine(Jablanik i Medvednik) da  smo  prepješacili 20. km.  I prešli visinske razlike 600m. Takodje nam bi jasno, da pasulj, koji je skuvao  domar Sveta, neodoljivo miriše. Pristupismo pražnjenju tanjira! U prisnoj atmosferi  ručasmo, okrijepismo se valjevskim pivom i u 17.30.min. oprostismo se od domacina. Spuštanje busevima iznad manastira Pustinja. Vec je bilo kasno za obilazak. Neki drugi put. Puni lijepih utisaka i blago umorni, svratismo kratko u kafanu “Platani”, na ulazu u Valjevo. Popismo kafu, pa pravac Ibarska magistrala. Kroz neizbježnu gužvu, naši vozači su slalomom rješavali taj problem. Stigli u Bgd. u 20.30.h. Mislim da ćemo svi pamtiti ovaj fantastični ponedeljak jer se ponedeljci ili ne pamte ili ne podnose. Kompletna ekipa je bila toliko dobra da sam bio ponosan što sam njen djelić. Hvala!
Vodja, izvestaj i fotografije: Branislav Makljenović