VENČAC - BUKULJA - 28. februar 2004.
U subotu, 28. februara je 48 planinara u organizaciji PD POBEDA iz Beograda bilo na jednodnevnom izletu po Šumadiji. Iako sa 90 minuta kašnjenja zbog pucanja gume na autobusu, već oko 10 pre podne smo bili u Orašcu i obišli memorijalni kompleks Prvog srpskog ustanka. Vreme je bilo sunčano i ceo Orašac je izgledao veoma čisto i umiveno, primer kako treba održavati značajne spomenike. Šteta samo sto je prodavnica suvenira bila zatvorena, a lepo je opremljena, o tome bi domaćini morali povesti računa, subotom ipak prolaze mnogi planinari turisti. Autobusom smo se odvezli do istočnih padina Venčaca (340 mnm) i blagim usponom otpešačili do crkve Sv. arhangela Mihaila. Osnovana u XV veku (despot Djuradj Branković) imala je burnu istoriju, u vreme Seobe Srba bila 150 godina i zakopana, da bi je 1834. godine obnovio knez Miloš Obrenović, kao jednu od svojih "pokajnica" zbog ubistava Karadjordja. Dalje strmim usponom po suncu na vrh Venčaca (658 mnm) a onda pešice po promenljivom vremenu, i po kiši, spustili se do Travnog Polja (440 mnm) i popeli na vrh Bukulje (696 mnm). U Lovačkoj kući, onako pokisle, čekali su nas postavljeni stolovi za ručak, kamin je bio lepo zagrejan. Skoro po mraku i sve po kiši lagano spuštanje do Bukovičke Banje, gde nas je kraj nažalost zapuštenog ali spolja predivnog hotela "Staro Zdanje" čekao autobus.
Imali smo i GPS koji je pokazao da smo prešli 17800 metara pešice, i savladali visinsku razliku pri usponu od 770 metara.
|