IZVEŠTAJ SA AKCIJE NA BUKOVIK i CRNICU

06. 02. 2010.

 

-Oko 8.30 smo stigli do Manastira Ravanice./.

Manastir Ravanica
podigao je Knez Lazar sa željom da mu bude skolnište za života a grobna crkva po smrti, koja ga je zadesila 8 god kasnije, u Kosovskom boju. Nakon Kosovske bitke, telo svetog Kneza Lazara preneto je najpre u Prištinsku crkvu a nakon toga 300 god počivalo ovde u Ravanici. A kada je pustošenje manastira, ubijanje kaluđera, otimanjem crvenog blaga postalo redovna pojava i Ravanica gotovo potpuno opustela, prema zapisima s kraja XVII veka, njeni monasi su se pridružili patrijarhu Arseniju Čarnojević koji je 1690 sa 37 000 srpskih porodica krenuo preko Dunava u Mađarsku bežeći od turskih zuluma radi spasenja i opstanka srpskog življa. Tada  ponesoše  sa sobom i mošti svetg kneza Lazara, da bi ih vratili u Srbiju , u manastir Vrdnik najpre gde se sklonilo manastirsko bratstvo.  Živopis Ravanice je završen negde oko 1385, god, slabo  je očuvan, ponegde samo u fragmentima, naročito u gornjim delovima. Po svom u fresko slikarstvu, kao i u arhitekturi i u dekorativnim renjefima, manastir Ravanica predstavlja početak moravske škole, novog stilskog pravca u srpskom slikarstvu.
Manastir Ravanica

Posle obilaska manastira dalje smo prevozom otišli do prevoja iznad gornjeg dela doline Crnice.
Tura CRNICA. Sa prevoja/ 459m, 9,15/ sišli smo stazom ka nabujaloj reci u gornjem proširenom delu doline/320m

Dolina Crnice
Selo Zabrega
Dolina Crnice
Selo Zabrega

Po završetku ove ture i kratkog predaha u Zabregi, otišli smo preko Popovca, Paraćina, Pojata i sela Vitoševca do sela Grabovo na severnom podnožju Bukovika.

Tura BUKOVIK. Iz Grabova /340m, 13,00/ uz dolinu Grabovačke reke po blatnjavom putu uz nekoliko preskakanja rečice došli smo do raskršća puteva. Skrenuli smo desno uz strmu stazu prošli V.Šib/600m/ i došli do najviše kote /810m/ na istočnom delu Bukovika. Dalje šumskim putem ka JZ oko 16 sati izašli na najviši vrh Bukova poljana/894m/. Na vrhu se nalazi spomenik, piramida, iz NOB-a a nešto dalje i drveni krst posvećen istim borcima. Sa vrha silazak na jug ka selu Crni Kao presecanjem šumskog puta koji mnogo krivuda. U selo smo stigli oko 18 sati. Pri usponu na Bukovik bilo je prilično hladno.Na delovima gde je duvao hladan severni vetar a dan je bio sunčan. Dužina ture je bila oko 12km. Povratak istim putem. U Beograd stigli oko 21.30 sati.

Vrh Bukovika
Zaledjene grane
Vrh Bukovika

Zaledjene grane

 Izveštaj i fotografije: Veroljub Kovačević