Izlet  iznenadjenja 2013.

07.06. – 09.06. 2012.

            

    Samo vođama najverniji planinari i ove godine su krenuli na izlet iznenađenja. Mala grupa, željna nepoznatih planina, nepoznatih krajeva i prirodnih lepota, kao i novih prijatelja, krenula je iz Skerlićeve ulice ranije nego što je uobičajeno. Već po polasku, znalo se da nas čeka dalek put. Pre polaska, pogađali smo planinu, vrh, kraj i, nažalost, nije bilo tačnog odgovora. I ovom prilikom tajnost je sačuvana. Put nas je vodio Ibarskom magistralom, preko Čačka i Zlatibora, do Crne Gore. Veću pauzu napravismo u Virpazaru, na obali Skadarskog jezera. Probudili su nas jutarnja kafa i vruća peciva tek otvorene pekare. Nastavili smo putovanje uskim asfaltnim putem, obalom Skadarskog jezera. Put se polako uzdiže dolinom Crmnice koja je poznata po vinu, medu i siru.

Nakon 40 km od Virpazara, zaustavili smo se u debeloj ladovini kestena. Gornja Briska (473m) je polazna tačka današnjeg uspona na Rumiju, sa skadarske strane. Početak staze se jasno vidi, a kako li je dalje, videćemo.


Gornja Briska (473m), početak uspona

    Po prvi put se penjemo na Rumiju iz ovog pravca i neizvesnost je ne samo učesnicima izleta, nego i vođama. Nakon stotinak metara, nailazimo na raskrsnicu puteva. Nažalost, bolja staza nije išla ka Rumiji. Jedva prepoznajemo stazu mestimično obeleženu. Radujemo se svakoj markaciji, jer ako je izgubimo, mogu nastati veliki problemi. Lepo je vreme, pa nam je pogled usmeren ka vidljivom vrhu Rumije. Sa usponom se proširuju vidici na ogromno Skadarsko jezero. U daljini se naslućuje Skadar grad koji je ispevan u našim narodnim pesmama. Kameni zidovi nam govore da su nekada ovde bili stočari. 


Putokaz u stoletnoj šumi kestenova

Raskrsnica

Markacija

Na pola puta ka vrhu, dolazimo do jedinog mesta sa vodom. Napušteni su i zarasli veliki, kamenom ozidani bazeni. Vodu iz ovih bazena nismo koristili.



Zarasla staza kraj napuštene kamene ograde

Detalj sa uspona

Napušteni bazeni sa vodom-cisterne


    Izlazimo iz šumovitog dela na travnati greben i predivan vidikovac ka Skadarskom jezeru. Staza vodi desno, grebenom, zaobilazeći neke manje vrhove, sve do prevoja i raskrsnice puteva. Levo je, sada već dobro obeležena, staza ka Baru kojom planiramo silazak, a desno, staza vodi ka najvišem vrhu Rumije. Laganim tempom, za manje od jednog sata, stižemo na vrh, a na vrhu metalna crkvica, vidljiva i sa Skadarskog jezera i iz Bara. Oblaci i magla se navlače na vrh sa morske strane, pa nismo mogli da vidimo more. Zalihe vode su nam na izmaku, a čeka nas dugačak spust. Nakon fotografisanja i okrepljenja, vraćamo se istom stazom sa vrha do prevoja. Od prevoja je jasno vidljiva i markirana staza koja vodi do novog, još nedovršenog ruskog manastira. Kod manastira se napismo vode i napunismo čuturice. Plan nam je bio da nastavimo dalje, ka Gornjim Mikulićima, pa do Starog Bara, ali nas u manastiru ubediše da do manastira može da dođe minibus. Da ne bismo čekali minibus, krenuli smo mu u susret i prepešačili više od deset kilometara spuštajući se novoprobijenim makadamskim putem. Srećom, zaustavismo jedan radnički kamion i dođosmo do asfaltnog puta koji je nekada povezivao Bar i Virpazar.
    Uskoro stiže i naš minibus. Smestili smo se u
Šušnju, u privatnom hotelu, i odmah otišli do obale na kupanje. Prijala nam je voda, iako malo hladna, a još više hladno pivo.

Ljubičasti cvetovi Greben
Završni uspon

    


Vrh Rumije (1595m)

Crkva medju oblacima
Pogled na Skadarsko jezero

Sutradan smo rano krenuli ka Ulcinju i Albaniji. Prošli smo brzo granice i došli u Skadar, podno čuvene tvrđave. Boris nas je u autobusu podsetio na čuvenu gradnju Skadra na Bojani. Obišli smo skadarsku tvđavu sa čijih zidina se vidi i Bojana i Skadarsko jezero. 


Tvrdjava na Bojani

Pogled sa tvrdjave na Bojanu


Ostatak vremena smo potrošili u cetru grada i nastavili put ka Podgorici i Beogradu.


Centar Skadra

Pesacka zona




    Učesnici izleta su bili prijatno iznenađeni i prezadovoljni. Nadajmo se novom izletu iznenađenja i većem broju učesnika. 

 Vodiči: Vladislav Matković i Boris Mičić
Izveštaj i fotografije: Vlada Matković