Pošli smo 30. septembra 1999. godine u 23 sata. Pre podne sledećeg dana proveli smo u potrazi za planinarskom i alpinističkom opremom u Budimpešti. U večernjim satima smo već bili u Slovačkoj. Smestili smo se u zamak "Slovačke plovidbe" između Niskih i Visokih Tatra. Pred spavanje smo održali kraći sastanak u vezi uspona na Lednički štit. Dogovorena je taktika uspona i vrsta opreme koja će se nositi. Kako nismo znali kakvi su uslovi na planini, a nismo želeli ništa da rizikujemo, odlučili smo da nosimo svu opremu potrebnu čak i za zimske uslove. U rančevima su se našle dereze, cepini, užad, pojasevi…
Sedam sati izjutra,
2. oktobar, krenuli smo, autobusom, ka Visokim Tatrama. U 9 smo već bili u Starom
Smokovcu. Vozom smo dosegli visinu od 1250 metara. Tačno u 9.50 počeo je uspon
na Lednički štit. Grupa je brojala 16 ljudi. Dan je bio vedar i topao. Prvi
deo staze vodio je kroz borovu šumu. Oko 10 sati bili smo kod planinarskog do
ma Zamkovskeno chata
na 1475 m. Kraći odmor i krenuli smo dalje.
Nakon sat i po dostigli
smo visinu od 2015 m i doživeli ambijent malih vodopada koji povezuju ogromna
lednička jezera. Bili smo kod doma Teryho chata i sa zaprepašćenjem posmatrali
uspon dvojice
alpinista na stotinama metara visoku stenu odmah iznad. Rečima se ne da opisati
osećaj uzbuđenja i divljenja prema ovim hrabrim penjačima. U podne je nastavljeno
naše dalje penjanje. Išli smo stazom, a zatim i strmim siparom, koji nas je prilično
umarao. Na prevoju nas je ledeni vetar podsetio da smo došli na visinu od 2372
m. Bilo je tačno 13.35. Odatle uspon nije markiran i poslali smo dvojicu planinara
ispred grupe da pronađu najbolji smer daljeg napredovanja. Jedan član grupe je,
zbog umora, ostao na prevoju. Sa vrha su se vraćali dobro opremljeni alpinisti.
Njihov izgled nam je nagoveštavao da uspon na sam vrh nije nimalo naivan.
Planinarski
dom Teryho chata (foto Z. Škorić)
![]() |
Mali LedniČki Štit (2602 m) (foto Zoran Karić) |
![]() |
Uspon na Lednički Štit (2627 m)-foto Z. Škorić |
Nedelja, 3. oktobar,
6 sati ujutro. Ustali smo i spremili se. U 7 sati, ovaj put veća grupa od 28
planinara, je krenula autobusom put Tatra. Cilj nam je bio Koprovski štit. Ostali
su išli u turističko razgledanje mesta Štrpsko Pleso. U 8.15 smo pošli na uspon,
sa visine oko 1300 m. Prvo smo prošli četinarsku šumu, blago uzbrdo. Posle sat
vremena izbili smo pred veliko jezero Popratske Pleso i planinarski
dom Kapilana Moravku
chata na 1500 m. Odatle je krenuo malo jači uspon. Na 2000 metara smo izašli u
jednu dolinu. Ovde je vetar veoma jako duvao.
Okolna jezera su se
talasala i davala sliku uzburkanog mora.
Bilo ih je nekoliko. Temperatura je bila oko 5 stepeni, ali je subjektivni osećaj
hladnoće bio mnogo jači. Kod jezera je 6 članova ekipe odustalo od daljeg uspona.
Ostalih 22 planinara je pošlo ka prevoju. Ubrzo smo izašli na Koprovske sedlo
na 2180 m. Oblaci su se brzo kretali i davali sliku opšteg haosa. Čas smo bili
totalno zaslepljeni, a već drugi tren su nam se otvarali neverovatni vidici. Posle
kraće pauze napali smo vrh.
Jedno
od mnogobrojnih jezera na Visokim Tatrama (2000m) - foto Z. Karić
U 15.05 sati svih
22 planinara je bilo na Koprovskom štitu 2363 m. Vetar je bio tako jak da smo
u pojedinim trenucima bivali
prosto bacani na kolena. Sa druge strane planine videla su se jezera i drugi vrhovi.
Plašeći se kiše, kratko smo se zadržali na vrhu. Usledio je brzi silazak. Kao
i prvog dana i ovde je došla do izražaja šarolikost grupe i razlika u kondiciji.
Grupa se razvukla, ali bez opasnosti da se ikome bilo šta desi. Povratak je bio
istom stazom. U 18 sati svi smo bili kod autobusa. Krenuli smo u našu "bazu".
Grupa
planinara na vrhu Kopovski Štit (2363 m) - foto Z. Karić
Zatim je usledio vrlo naporan put. Naime, iste večeri u 23 sata pošli smo ka Mađarskoj. Granicu smo prošli dosta brzo i u Budimpešti bili oko 4 sata izjutra. Dok nije svanuo novi dan spavali smo u autobusu. U Budimpešti smo ostali do 14 sati. Obavljena je kupovina mnoge planinarske i alpinističke opreme. Put do Jugoslavije smo, zbog umora, uglavnom prespavali. U Beograd smo stigli oko 22.30.
Cela akcija protekla
odlično. Svako je svoj deo posla obavio kako treba. Vozači su odlično vozili,
planinari planinarili... Sa Pobedašima, u ovoj akciji je učestvovalo i dvoje
Novosađana, kao i nekoliko članova drugih društava.
Beograd 5. oktobar 1999. god. |
PD "Pobeda", Beograd zkaric@telekom.yu |