od 19.VII do
8.VIII 2000.godine
19.7.2000.
18,00
je sati, u parkiću
kod Gradića Pejtona je veoma živo. Grupa planinara se oprašta od
prijatelja i rodbine koji su došli da ih isprate u Tursku, na još jedan
Pobedin veliki put.
Mnogi donose “bekeraj”. Svi smo uzbudjeni, razdragani, pozdravljamo se, škjocaju fotoaparati, mašemo i uz mnogo lepih želja
na put kreće nas 40 planinara. Jugoslavensko - bugarsku granicu
prelazimo u
22,00 h.
20.7.2000. Celu noć putujemo i u 10,00 h smo na bugarsko
-turskoj
granici. Zadržavanje na granici koristimo da se snabdemo mnoštvom propagadnog
materijala o Turskoj. Nastavljamo put i oko 16,00 h stižemo u Istanbul (
Carigrad).
21.7.2000. U 9,00 h polazimo u obilazak Istanbula. Na mestu bivšeg
hipodroma, izmedju Svete Sofije i Plave džamije počinje
naš “put kroz istoriju”, kojim nas vodi planinarka Deana Komnenić
koja će nam, na našu sreću i zadovoljstvo, na celom putu objašnjavati
istorijat svih značajnih spomenika kulture koje budemo obilazili. Najpre
saznajemo o istoriji Istanbula koji se razvio na mestu starog grčkog grada
Byzantiona u vreme Konstatina Velikog, koji ga je 330. proglasio za prestonicu
Rimskog carstva. Po
njemu sa nazivao Konstatinopolj a kod Slovena
Carigrad. Od svog nastanka, Carigrad smešten na
granici dva kontinenta, imao je izvanredan strategijski
položaj i postao jedno od najvećih svetskih trgovinskih i saobraćajnih središta.
Zbog svog značaja Carigrad je prošao mnoge teške nalete osvajačkih
vojski Avara, Slovena, Persijanaca, Arapa, Bugara, Rusa, Pečenega, Seldžuka...
Tek 1204. god. podlegao je krstašima i Mlečanima. i postao prestonica
Latinskog carstva.
1453. god. Mehmed Drugi osvaja ovaj grad, on pada u turske ruke i postaje
prestonica Osmanlijskog carstva (do l923. god).
Posle 14,00 h završava se organizovani, zajednički
obilazak grada. Slobodno vreme koristimo za obilazak čuvene Kapali čaršije
u starom gradu. U lavirintu od ulica i pasaža ima oko 4000 radnji koje nude
zlato, tepihe, ćilime, kožu, suvenire...
Neki od nas obilaze Sulejmanovu džamiju (Suleymanye Camii), danas najveću
u gradu. Sagradjena je u čast Sulejmana Veličanstvenog , posle
njegovog povratka iz Madjarske gde je izvojevao značajnu pobedu , a njen
autor je poznati islamski arhitekta Sinan koji je na njoj radio od 1550.-1557.
god. Džamija se sastoji od spoljašnjeg dvorišta, unutrašnjeg dvorišta kao i
prostorije za molitvu s velikom kupolom. Nekada je bila okružena i velikim
brojem pomoćnih zgrada u kojima su bile, škole više i srednje - medrese,
kuhinja, kupatila, bolnica; četiri minerata su tu simbolično - Sultan
je bio četvrti po redu od vremena osvajanja Istanbula. To je aktivna džamija.
Mnogi koriste vreme za kupovine. Kupuju se suveniri i
odeća. Većina oseća pad našeg standarda i kupovne moći, pa
nam je sve skupo. 10 DM se menja za oko
3 000 000
turskih lira.
U noćnim časovima, u 22,00 h,
krećemo na put za Ankaru.
22.7.2000. Oko 6,00 h stižemo u Ankaru, grad koji se nalazi u centru
Anatolije (Anadolije). Od 1919. godine Ankara je sedište narodne vlade Mustafe
Kemal-paše koji je poveo rat za oslobadjanje turskih teritorija. 1923. godine
Kemal paša proglašava Angoru za
glavni grad Turske. 1930. godine Angora menja ime u Ankaru. Grad se sastoji od
starog, severnog dela, koji je sačuvao srednjevekovno-istočnjački
izgled i od modernog južnog dela koji je podignut uglavnom nakon 1923.godine.
U Ankari prvo obilazimo Mauzolej turskog generala i
državnika Mustafe Kemeala (do 1934 Kemal Paše) koji je prilikom uvodjenja
prezimena u Turskoj (1934) dobio prezime Ataturk-“otac Turaka”. Ataturk je
zaslužan za oslobadjanje i nezavisnost Turske. Rodjen je 1881. godine u Solunu.
Završio Višu vojnu školu u Bitolju, a Akademiju u Carigradu. Pod Ataturkovim
vodjstvom Turska je stupila u novu eru svoje istorije. Ukinut je sultanat
(1922.god.), zemlja je 1923. god. proglašena Republikom. Po njegovom programu
izvršene su važne reforme : uspostavljena je ravnopravnost svih gradjana,
agrarna reforma, ukinut kalifat, mnogoženstvo zabranjeno, stvoreno moderno
gradjansko i krivično zakonodavstvo, odvojena crkva od države, reforma
jezika, uvedena latinična abeceda,
zabranjeno nošenje fesa i feredže, data ravnopravnost i izborno pravo ženama
itd.
Turska je od
zaostale feudalne i apsolutističke monarhije pretvorena u modernu buržoasko-demokratsku
republiku. Ataturk je umro 1938. godine.
Po dolasku u mauzolej gledamo jutarnju smenu počasne
straže. Sam mauzolej je monumentalni spomenik sagradjen 1953. godine, u kome se
nalazi Ataturkov grob. Posećujemo i muzej u kome se nalaze neke njegove lične
stvari: pisma, pokloni, fotografije, odeća, automobili... U kompleksu
mauzoleja se nalazi i grob njegovog velikog saradnika,
druga i
naslednika Ismeta
Inenija.
Posle mauzoleja obilazimo stari deo grada, pravu
kasabu, sa zbijenim trošnim kućicama (par objekata je renovirano i
pretvoreno u restorane), starim zanatlijama, uličnim tezgama prepunim
raznog nepoznatog semenja, osim uobičajenih pistaća, lešnika,
leblebija, bamija... Penjemo se na ostatke tvrdjave s koje imamo lep pogled na
grad. U 12,00 h polazimo dalje na put. Krajem dana oko 18,00 h dolazimo u
Tekir visoravan, gde severno od mesta Kayseri leži Erdžijes Dag (Ercyes) 3916m,
najviši vrh Anadolije. To je najviša planina centralne Anadolije.
Smeštamo se u pansion “Nostalži”. U Tekir visoravni ima nekoliko hotela, kao i veliki kamping
jer je to rekreativni centar leti, a zimi ski centar. Ima dve žičare. Naš
pansion je na pola sata udaljen od početka žičare. Nama se dopada, ne
samo što je veoma prijatan, tipičan turski sa čilimima i drvenim
klupicama, s veoma lepom trpezarijom i malim, simpatičnim sobama, nego što
smo u njemu sami, što niko neće da nam smeta. Ali tu nismo bili u pravu. U
neko doba noći, kada smo se svi već prepustili snu, odjednom neka
galama, koja nas je sve probudila. “Lokalni
moćnici“ veoma “podgrejani” , u ženskoj pratnji, zahtevali su
da za njih odmah ispraznimo tri sobe, s pretnjom da nas sve izbace ispred hotela
“na proveru”. Posle dugog ubedjivana, tri sobe su im ispražnjene. Tako su
neki noć proveli u trpezariji lišeni sna.
23.7.2000.
Napokon je osvanuo i dan za uspon. Mnogi od nas se veoma raduju, željni
planine. 29 planinara kreće u 6,30 h na uspon. Pola sata nam treba do početka
žičare. Na 2250 m smo.Tu pravimo kratku pauzu, da bi skinuli višak garderobe i malo se
osvežili. U 7,25 h krećemo dalje. U 8,30 h stižemo do kraja žičare.
Odmor od 20 minuta nam je veoma dobro došao. U 8,50 h krećemo dalje. Za
nepun sat u 9,45 h. smo već na 3000m. Popeli smo se na greben i njim idemo
dalje.Tu pravimo pauzu do 10,20 h koju koristimo da obnovimo snage hranom. To se
primećuje jer
smo se do 11,00
h popeli 200 m. Pauza od 11,00 h do 11,25 h. Sunce pripeklo, mnogima korak sve
teži. Sama planina neinspirišuća, pošto je vulkanskog porekla, sam
kamen, sivkasto-zemljani, depresivni, ružni. Tek oko 11,40 h nailazimo na prve
stene, koje nam svojom lepotom daju malo podstreka i motivacije. U 12,15 h smo
na 3450 m. Oko nas
kamen, kamen, kamen, čak ni stene koje su nam s desne strane nisu više
motivacija. I tako je toplo. Hodajući grebenom taman savladamo jedan vrh i
uspon, kada se iza njega pojavi drugi vrh, tako na desetine (neko je
izbrojao 17), a vrh Erdžijas nam se čini sve dalje. Planinari idu po
grupama, i sve je veća razdaljina izmedju grupa. U 12,45 h krećemo
dalje. U 13,15 h nova pauza. Mnoge su umor i sunce
savladali. Srećemo trojicu turskih planinara, koji su već
osvojili vrh i vraćaju se nazad. Oni su na uspon krenuli oko 4,00 h, kroz
Šejtanov ( djavolji ) kuloar i na vrhu su bili u 12,00 h. Objasnili su nam da
je do cilja još
daleko. Velika grupa planinara, iz tog razloga odlučuje, na 3600 m, da se
vrati. Uspon dalje nastavlja manje od deset planinara. To su, sem dva iskusna
planinara, našeg vodje Vlade Matkovića i Miče Sardelića,
uglavnom mladi planinari. Sam vrh osvajaju samo njih trojica : Vlada i Saša
Matković Mića Sardelić, oko 16,00 h. Na poslednjem delu uspona,
nailaze na sneg, pa su potrebni cepin i dereze i naravno malo više iskustva i
spretnosti, pa je to razlog što više njih nije osvojilo vrh. U pansion
“Nostalži”, planinari koji nisu osvojili vrh stižu izmedju 19,00 h i 20,00
h, a trojica najuspešnijih stižu oko 23,00 h.
24.7.2000.
Posle doručka, oko 10,00 h krećemo dalje. Prošle noći nismo, na sreću,
imali nove “noćne“ posete, tako da smo se lepo naspavali i odmorili. Naš
cilj je Kapadokija, gde su silovite erupcije vulkana Erdžijasa pre
tri miliona godina načinile najizuzetniji pejzaž na svetu. U 11,00 h stižemo
u mesto Irgip (Urgup) gde obnavljamo zalihe hrane i vode. U 13,30 h smo na
lokaciji Gereme. Mnogi od nas su prvi put videli ovako nešto, ceo grad smešten u stenama, nastao u
vreme ranog hrišćanstva, u vreme kad je hrišćanstvo bilo zabranjeno
i hrišćani proganjani. U crkvicama ranog perioda vidimo na zidovima ispisan tajni jezik hrišćana,
putem linija i simbola, da ne bi bili otkriveni. Svaki simbol je imao
svoje religiozno značenje.
Svi smo impresionirani, njihovom organizacijom života,
rešenjima što se tiče ventilacije, kao i mogućnošću
da se u kratkom vremenu brdo-grad zatvori odredjenim okruglim kamenjem,
da ih progonitelji ne bi otkrili.
U 16,30 h krećemo dalje. Posećujemo jos
jedan grad ranohrišćanskog perioda samo je ovo jedan od dva podzemna
grada, Kajmakli. Tu provodimo jedan sat. Podzemni grad se nalazi ispod zemlje na
7 nivoa. Za turiste su dostupna tri nivoa. Tu vidimo potpuno organizovan prostor
za život, prostorije koje su služile kao sobe, kuhije, ostave, sanitarne
prostorije itd. Opet smo fascinirani tehničkim rešenjima, kao i činjenicom
da su u takvom podzemnom gradu mogli da ostanu i po godinu dana, dok ne prodje
opasnost.
U 18,00 h krećemo dalje. U selo Demir Kazik,
koje se nalazi u nacionalnom parku, u podnožju Ala Daga, stižemo oko 20,00 h.
Ala Dag je centralni deo masiva Taurus (Toros), koji je najzapadniji krak
Himelaja. Tu se jedan deo
planinara smešta u mali komforan
hotel, a ostali,
već po mraku, razapinju šatore.
25.7.2000. Nas 15 planinara u 5,00 h krećemo na novi uspon na Ala
Dag koji je visok 3734 m. Hotel se nalazi na 1700 m. S nama je i jedan mladi ,
simpatični, turski planinar Sardan. Pošto je on već bio na Ala Dagu
pomaže nam pri usponu. To je vrlo značajno jer se u Turskoj ne mogu naći
potrebne karte, po Sardanovom objašnjenju one su državna tajna, zbog terorista. U Turskoj takodje nema ni
standardne planinarske markacije. Turski planinari se snalaze na taj način
što pravac kretanja označavaju hrpicama kamenja u obliku piramide.
U 6,40 h stižemo do samog podnožja masiva Ala Daga,
gde se nalazi kamp. U njemu ima dosta turista, koji svoj odmor koriste
obilazeći turske planine ali se ne penju na vrhove.
Turističke organizacije pomoću tegleće stoke prenose šatore i
hranu, prateća posluga podiže i sklapa šatore, sprema hranu i brine o
turistima koji obilaze okolinu kampa sa profesionalnim vodičem. Tu dopunjavamo čuturice s vodom, za vreme
kratkog odmora, i krećemo dalje. Zelenilo oko nas je za naše uslove veoma
oskudno, iako se nalazimo na području nacionalnog parka. Za razliku od Erdžijasa,
Ala Dag nas očarava svojom lepotom. Podseća na naš Durmitor. Uspon
kreće uz potok. Stene oko nas raskošne, lepe , kako samo priroda može da
stvori. Uspon je konstatan, ali ne naročito težak i opasan. I tako sve do
početka sipara koji je najduži (oko 800 m) u Turskoj, otuda i naziv vrha
Demir Kazik-Gvozdeni pesak. Veći deo grupe, nas sedmoro
odustaje od uspona u podnožju sipara, na 2800 m, a dvoje planinara se penje do
3000 m. Sunce je već prilično jako. Šest planinara
nastavlja put po siparu i napreduje veoma sporo, jer je izuzetno naporno.
Na žalost niko se nije popeo do najvišeg vrha, jer zadnjih nekoliko stotina
metara, je pored napora bilo i opasno, pa pošto u grupi nije bilo, sem vodje,
iskusnih planinara koji bi mogli da vode računa o mladim, planinarima grupa
se vratila.
Oni su došli do
3275 m. Planinari koji su odustali ranije polako se vraćaju prema domu uživajući
u bogatstvu prizora. U dom stižu u 18,30 h a oni najupornij u 19,30 h. Ostali
planinari koji nisu išli na uspon dan su proveli u šetnji i odmaranju.
26.7.2000.
Posle doručka u 9,00 h krećemo dalje. U 14,00 h stižemo u Čatalhojik,
jedan od najstarijih gradova u svetu, iz doba neolita, ( 6500 god.pre naše ere
). Bogato nalazište je sačuvano
zahvaljujući erupciji vulkana (Erdžijesa) koji je pokrio grad. Mnogi od
nas imaju prilike da prvi put vide sam tok arheološkog iskopavanja. Impresivno
je da za iskopavanje jedne kuće arheolozima treba izmedju 2 i 3 godine
rada. Kuće su po
strukturi prostorija slične
današnjim. Razlika je što se u njih ulazilo odozgo, uz pomoć merdevina; kuće
su se naslanjale jedna na drugu, tako da nemaju prozore, a “ulice” su im
bile ravni krovovi kuća, na kojima se odvijala osnovna komunikacija.
Pojedine kuće bile su dekorisane zidnim slikama (ljudski likovi, ornamenti,
simbolična dvostruka sekira, otisci dlanova). Čudan je osećaj kad
vidiš pocrnele površine gde je nekad ložena vatra i kad pokušaš da
predstaviš kada je to bilo. Za vreme našeg dolaska, na iskopinama nove kuće,
radila je američka ekipa arheologa medju kojima je bila naša zemljakinja,
koja je pre 15 godine otišla u Ameriku. U ekipi je bilo još četiri
studenta arheologije iz Beograd.. Obišli smo i muzej u osnivanju i videli manje
nalaze keramike, figuralne plastike, koštane kašike i viljuške, deo predmeta
koje su tamo pronašli. Nastavljamo put dalje i
stižemo u Koniju, grad istoimene pokrajine, sveti grad Turaka. Nekadašnji
naziv Ikonija. Tu posećujemo grobnicu njihovog velikog pesnika Celaledina
Rumie - Mevlanu, koji je
živeo u 13. veku, i koji je osnovao derviški red. “Više puteva vodi do boga “
- govorio je Rumi –“… izabrao sam put igre i muzike”. Svake godine u
decembru se održavaju igre. Ceo kompleks je proglašen za muzej , po zabrani
derviškog reda od strane Kemala Ataturka.
U džamiji se nalaze i grobovi ostalih značajnih derviša,
pisana dela, lutke na kojima su nošnje koji su nosili pri njihovom
ritualnom plesu, kao i u običnom životu. Posle razgledanja imamo slobodno
vreme do 21,00 h , koje koristimo da se okrepimo u nekom restoranu, i u
razgledanju centra grada, trgovina. Put nastavljamo noću.
27.7.2000.
U ranim jutarnjim časovima stižemo u Pamukkale, grad u Anadoliji, bogat
izvorima termalne vode, tem. 35 stepeni C,
koja se sliva s planine, s visine od 100 m i stvara
kalcificirane nataložene bele stalaktite i male bazenčiće ispunjene
vodom. Kako voda formira blještave, čarobne , bele “zamkove” koji su
kao od pamuka i mesto je dobilo naziv Pamučni zamak . Posle vrlo kratkog
predaha, koji koristimo za doručak odmah odlazimo u obilazak. Prvo idemo do
Hierapolisa, ostataka grada osnovanog 190. godine pre nove
ere, od Eumenesa II , kralja Pergamona. Obilazimo
stare zidine, pozorište iz II veka, koji predstavlja najbolje očuvan
teatar , iz helenskog perioda . Temparatura je izuzetno visoka, preko 40 stepeni
C, kažu da je u
toku dana bilo i 45 stepeni C, tako da nam obilazak teško pada. Malo se
rashladjujemo u arheološkom muzeju gde
razgledamo mnoge predmete iz Hierapolisa, kao i delove zidina. Interesantan je i
bazen koji se nalazi u blizini muzeja jer u njemu nalazimo ostatke zidina iz
doba Rimskog kupatila u kome se kupala i Kleopatra.
I na kraju najveći užitak, šetanje po kaskadama, gackanje u vodi, a mnogi
koji su imali kupaće kostime su iskoristili slap da se malo i istuširaju.
Voda je topla , ali ipak osvežava. Nema na žalost toliko vode kao što smo
videli u prospektima, a od domaćina saznajemo da je razlog tome, što se
izgradilo mnogo hotela, koji su se priključili
na termalne izvore za svoje potrebe, a svi imaju bazene, tako da su smanjili količinu
vode koja ima slobodan pad i koja čini te prelepe kaskade. Oko 14,00 vraćamo
se u hotel gde smo iznajmili sobe. Vrlo smo zadovoljni jer je u pitanju manji
hotel, gde je naša grupa sama. Zadovoljni smo i što nas je jedan od vlasnika grupe
uveo da razgledamo istorijske spomenike i prirodne lepote Pamukkale a
da nismo platili
ulaznicu, jer one su u Turskoj veoma visoke i predstavljaju nam neplanirano visok trošak.
Posle odmora vreme provodimo igrajući se u bazenu. Naveče odlazimo u
kratku šetnju mestom. I dalje je veoma vruće.
28.7.2000. Novi
je dan. U 9,00 h krečemo dalje. Put nas vodi prema moru. Svi se več
unapred radujemo. U 13,00 h stižemo u Kušadasi, ili “Ostrvo ptica”.Mesto
je dobilo ime po obližnjem ostrvcetu sa utvrdjenjem iz XV veka, koje danas uski
nasip povezuje s kopnom. To je najpoznatije tursko letovalište na Egejskom moru
Do pre dve decenije to je bilo malo ribarsko mesto a sada je renomirani turistički
centar sa 60.000 stanovnika. Oko Kušadasija su duge plaže na kojima su podignuti hoteli i
apartmani. Po dolasku u Kušadasi, počinje potraga za smeštajem, koji
če nama odgovarati. U tom predahu, mnogi su iskoristili da se okupaju, iako
voda nije čista jer smo se parkirali u luci. Pred kraj dana smeštamo se u “ALI TEPE”
apartmane udaljene oko 3 km ( 40 minuta hoda) od centra grada, deo grada zvan
Kadinlar Denizi. Zadovoljni smo smeštajem. Apartmani su lepi, zelenilo i cveče
oko njih, bazen. Do plaže “Ladies beach”- (ženska
plaža)
udaljeni samo desetak minuta. Zadovoljni ali i umorni, odlazimo na počinak.
29.7.2000.
Jutro nam na žalost ne donosi dobre vesti. Nekoliko apartmana u
kojima su naši
planinari smešteni, su tokom noći opljačkani. Lopovi su u toku noći ušli u
sobe, dok su ljudi spavali, i
pokrali im torbice s ličnim dokumentima i novcem.Svi su oni bili u sobama
na prvom spratu. Pošto su to apartmani gde nije bilo muškaraca, ili je bio
samo po jedan, i pošto se to desilo prve noći kad smo došli, sve ukazuje
da je jedan od aktera bio ili imao veze s nekim iz apartmana. Srećom niko
se u toku noći nije probudio jer ko zna šta bi bili spremni da učine
u tom slučaju, i što su sva lična dokumenta, naročito pasoše,
bacili ispred apartmana, pa su pronadjeni. Milicija je napravila uvidjaj, ali
naravno lopov nije otkriven.
Svi smo bili
potreseni tim dogadjajem. Neki pokradeni planinari su ostali potpuno bez para. Ukraden je i
jedan sat, fotoaparat i mobilni telefon.
Napokon more. Plaže Kušadasija su peščane. Na
žalost velika je gužva, tako da je veliki problem izboriti se za malo
slobodnog prostora gde bi stavio peškir, i posle taj prostor zadržati
(...”peškire smo stavljali na “kant”, reče mali Djole). Mi smo obično
bili u grupi. Plivanje ili skakanje u valovima, igranje lopte, to nam postaje
zanimacija sledećih dana. Neki aktivniji svako jutro trče. Naveče
šetnja do centra Kušadasija ili ptičjeg ostrva, ili uživanje na terasi apartmana.
30.7.2000.
Kupanje i odmor.
31.7.2000.
Kupanje i odmor.
1.8.2000. Kupanje i odmor.
2.8.2000. Posle
nekoliko dana lenčarenja, ponovo smo spremni za obilazak. U 7,00 h krećemo
prema Bodrumu. Stižemo u 10,30 h. Bodrum je lep lučki gradić na
Egejskom moru. U gradu dominiraju zidine tvrdjave Sv. Petra, koju su izgradili
krstaši u XV veku.U antičko vreme nosio je ime Halikarnas i bio rodno
mesto Herodota. Prvi naš cilj je obilazak grobnice karijskog kralja Mauzola, iz
IV veka pre nove ere, jednog od sedam svetskih čuda starog sveta.
Pretpostavlja se da se grobna komora, okružena jonskim stubovima, dizala iznad
visokog četvorougaonog
podnožja. Stubovi su nosili krov u obliku četvorostrane
stepeničaste piramide s kvadrigom i figurama Mauzola i njegove žena
Artemizije na vrhu. U muzeju pored ostataka grobnice vidimo skice kako je grobnica nekad
izgledala i samo par delova dekoracije. Ostaci dekoracije (figure i frizovi) se
nalaze u Britankom muzeju u Londonu. Posle obilaska Mauzoleja, odlazimo u obilazak
tvrdjave koja je pretvorena u Muzej podvodne arheologije.
Sama
tvrdjava je vrlo očuvana i prepuna eksponata: mnoštvo amfora, starog
stakla, nakita... Sa tvrdjave je predivan pogled na luku, marinu prepunu jahti, zaledje, grad.
U 14,00 h polazimo dalje. U l7,00 h stižemo u Didyma. Tu se nalazio najveći
proročki hram, posvećen Apolonu. Stubovi hrama su u jonskom stilu ,
dimenzije hrama su bile 118 m sa 60 m. Iako je više puta rušen i opustošen,
sačuvao je još uvek grandioznost
i lepotu. Pošto je veliki procenat hrama očuvan, naučnici planiraju u
budućnosti da potpuno
rekonstruišu
hram. Sada je najimpresivnije, što smo videli, lepo sačuvana
isklesana glava Didymae Medussae. Posle pola sata krećemo dalje. Dolazimo u Milet, bivši mikenski
trgovački grad, koloniju koja je 10 vekova pre nove ere imala 90 svojih
kolonija, bila najveća luka onog vremena, na Jonskom moru. Sada mora u
Miletu više nema. Ono se odavno povuklo. U Miletu smo obišli grčko pozorište
iz antičkog perioda. Mnogi od nas ne ulaze u
samo pozorište. O te
ulaznice, finansijski su nas iscrple. Pozorište se lepo vidi i ovako, a mnogi
su iskoristili priliku da sednu u restoran ispred pozorišta, i uz osveženje
uživaju u pogledu. U 18,15 h krečemo dalje. U 18,45 h stižemo u
Prijenu. Penjemo se 250 metara uzbrdo do starog grčkog
antičkog grada Priene, koji je nekad imao dve luke, gde takodje mora više
nema, povuklo se. Za razliku od Mileta koji je bio trgovački grad, u Priena
su živeli filozofi i naučnici. Obilazimo Atinin hram, slikamo se pored
njenih stubova. Obilazimo i Zevsov hram, parlament, u malom simpatičnom pozorištu
slušamo Deaninu priču o davnim vremenima, spuštamo se do dela grada gde
su bile kuće za stanovanje, pijaca. Priene je prvi grad koji je planski gradjen i
u kome su ulice seku pod pravim uglom; urbanista je bio iz Mileta. Jonski
grad. I sad lepo izgleda, a kako li je tek izgledao u svojoj punoj snazi i
sjaju.
Krećemo nazad u 19,30 h. Usput
svraćamo u prodavnicu džinsa, ali cene
nisu nama pristupačne pa malo ljudi nešto kupuje. U Kušadasi se vraćamo
umorni, ali zadovoljni i nadahnuti onim što smo videli.
3.8.2000. Kupanje i odmor.
4.8.2000.
Kupanje i nabavka potrebština. Pošto je u Kušadasiju pijačni dan gde se
pored voća i povrća, u jednom delu prodaje i garderoba, po mnogo
povoljnijim cenama , nego za istu robu u trgovinama, mnogi su obavili planirane
kupovine.
5.8.2000.
U 8,30 h krećemo za Efes koji je udaljen 20 km od Kušadasija. Efes,
najstariji antički grad,
osnovan 2000 god.pre nove ere u istoimenoj jonskoj koloniji u Maloj Aziji. Drugi
grad po veličini antičkog sveta, imao je 250
000 stanovnika. Največi grad je bio Aleksandrija. Grad je bio velika luka u
kojoj sada mora više nema. Stanovnici, pretežno Grci, bavili su bankarstvom i
trgovinom. Kada su Grci došli u Efesu se slavio kult Kibele - majke prirode,
boginje plodnosti, a njoj odgovara u grčkoj mitologiji Artemida. Obišli smo pozorište sa 24 000 mesta iz
kraja I i početka II veka. U Efesu se nalazi Agora jedna od največih
na svetu. Kolonade su bile natkrivene.
U Efesu je propovedao Sveti Pavle, u I veku nove ere.
Posećujemo i ostatke biblioteke koja je u to vreme bila treća
biblioteka sveta. Na žalost Goti su je spalili. Videli smo i ostatke
Sholastikinog bordela, izgradjenog od razrušenog Hadrijanovog hrama, delove fontana, javno kupatilo u
kojem je bilo tekuće vode, Odeon gde su oglašavana važna obaveštenja
gradjanima, davana odlikovanja, primani gosti, održavale se književne večeri
itd, pijacu,
terme, hramove. Veći
deo spomenika pripada helenističko- rimskom razdoblju i vremenu vladavine
cara Justinijana ( VI vek.) Od hrišćanskih spomenika značajna je bazilika
s kupolom Ivnana Teologa (IV vek).
Sledeće mesto koje obilazimo je kuća u
kojoj je do smrti živela i gde je sahranjena
Bogorodica Marija. To je otkriveno i priznato tek 1960. godine. Znalo se
da je Devica Marija pred kraj života živela u okolini Efesa, da se o njoj
brinuo Sv. Jovan Jevandjelista. Na osnovu vizija jedne časne sestre, iz
Dizeldorfa, iz života Device Marije, kao i opisa položaja kuće gde je živela
i sahranjena, ustanovili su mesto gde bi to moglo biti i utvrdili da lokalno
stanovništvo već vekovima dolazi na to mesto da se pokloni i moli, za važne
hrišćanske praznike.
U 13.50 h stižemo u Seldžuk. Obilazimo ostatke
bazilike u kojoj se nalazi grob svetog Jovana Jevandjeliste.
Odlazimo do mesta gde je bio Artemidin hram. Artemida je po grčkom mitu
boginja meseca, lova, bregova i šuma, životinja i plodnosti. Kao devičanska
boginja zaštitnica je devojaka i mladića. Artemidin mermerni jonski hram,
gradjen je od VI do
V veka p.n.e., na mestu starog svetilišta. Dužina hrama je iznosila je oko 110
m, a širina 50 m ( po nekima su dimenzije bile 127m X 70m), krov su nosili
mermerni stubovi, kojih je bilo 127 visokih preko 15 m, prečnika oko 2 m,
ispod kojih se nalazilo niz reljefa. Krov je bio prekriven crepovima od belog
mermera, a celo svetilište ukrašeno skulpturama, divnim slikama i zlatnom
dekoracijom. U hramu je bio Artemidin kip za koji se verovalo da je dva puta
spasio grad Efes od razaranja, i koji je bio od zlata, slonove kosti i crnog
kamena. Hram je 356 g pre nove ere spalio Herostrat, duševno poremećena
osoba s namerom da udje u istoriju. Istoga dana je rodjen Aleksandar
Veliki koji je igrom slučaja 334. naredio da se hram obnovi, a ime piromana je zabranjeno
da se ikada više pomene. Velelpni hram opljačkan
je i porušen
za vreme invazije Gota 263. godine, a
kamenje
je upotrebljeno za gradjenje hrišćanske crkve i vizantijskih utvrdjenja.
Od Artemidinog hrama, jednog od sedam svetskih čuda, na žalost osim jednog
stuba i nekoliko kamenova ništa nije ostalo. Hram se nalazio uz samo more, u
dubokom zalivu, koji se tokom 2500 god. sve više punio zemljom. Mesto je
pretvoreno u močvaru, u kojoj su potonule i iščezle ruševine hrama.
U Kušadasi, nakon
obilaska, stižemo u poslepodnevnim satima, tako da imamo vremena i za plažu.
Vreme je naravno izuzetno toplo.
6.8.2000.
Kupanje i odmaranje.
7.8.2000.
Dodje i dan povratka, većina nas bi volela da smo mogli produžiti bar par
dana ako ne i celu nedelju. 8,40 h krećemo iz Kušadasija. Već smo
pomislili da ćemo neplanirano da produžimo boravak, jer je bio neki kvar
na autobusu, ali vozači su ga uspešno otklonili. I danas je veoma topao
dan. U 12,30 h stižemo u Pergamon. Pergamon je bio središte Pergamske
helenističke državne formacije. Nastanak Pergamona vezan je za vojskovodju
Aleksandra Makedonskog, Lisimaha, koji je svom evnuhu, rizničaru poverio
pare na čuvanje, pa kako je u medjuvremenu poginuo, evnuh postaje
utemeljitelj i prvi vladar Pergamonske države. Vladao je od 283. god p.n.
ere do 263. god. p. n. ere. On usvaja Eumensa i pravi dinastiju Atalida. Pod
Eumenom II ( vladao od 197. god. p. n. ere do 159. god. p. n. ere ). Pergamonska
država postaje jedna od najmoćnijih maloazijskih država,
a Pergam istaknuti centar helenizma. U
Pergamonu se naročito cenila knjiga, imali su veliku biblioteku, koja je
bila u nekoliko nivoa, veća je bila samo u Aleksandriji. Da ne bi prestigli
aleksandrijsku
, u Aleksandriji donesu propis o zabrani izvoza papirusa. Medjutim Pergamonci
pronalaze tehniku pisanja na specijalno pripremljenoj koži ovce, koze i teleta i tako nastaje pergament. Na žalost sudbina knjiga je nepoznata.
Pergamon je imao 160 000 stanovnika. Bio je iz dva
dela. Gore na planini je bio hram boginje Atine, i veoma
strmo pozorište
sa 99 redova. U dolini, se nalazio Zevsov hram, manje pozorište, lečilište,
kupatila, biblioteka.
U Pergamonu je bila jedna od tri najveće
medicinske škole antičkog perioda. Slavio se bog
Eskulap, bog isceljenja i medicine. Njegov simbol je zmija (zbog njenog
dvojstva) uvijena oko njegovog štapa, koja ubija i leči, nad zemljom je i
pod zemljom. Njegova kćerka je Higija. U Pergamonu je rodjen Galen koji je ostavio
oko 500 svezaka znanja o medicini. Pergamon je bio kao banja, u njoj se lečilo
termalnom vodom, putem hladne i tople kupke a voda se i pila.
Primenjivala se solarna terapija. Postojala su i javna
kupatila. Lečili su se duševni bolesnici. Svaki bolesnik je imao period adaptacije
u Zevsovom hramu, na kojem je pisalo “Ovde je smrti zabranjeno da udje po
naredjenju bogova”. Hram je
bio pokriven, na krovu su bile cevi s vodom koja je žuborila. Ujutro su
dolazili lekari pričali s bolenicima o tome kako se osećaju, što su
sanjali i na osnovu toga odredjivali terapiju (počeci psihoterapije).
Prvi put u istoriji,
poslednji Pergamonski vladar
Atil III ( vladao od 138. god.p.n.
ere do 133. god.p.n.ere.) je ostavio državu svojim saveznicima Rimljanima.
Pergamon je uništen zemljotresom. Većinu pronadjenih frizova odneli su
Nemci, Englezi, Italijani. Poznata je, iz Pergamona, statua Umirućeg Gala,
na osnovu Rimske mermerne kopije u prirodnoj veličini koja se nalazi u
muzeju u Rimu. Original je
bio u bronzi.
Nastavljamo
put dalje. Jedan deo puta idemo uz more, koje nas prosto mami da se u njemu osvežimo.
Zato pravimo pauzu od sat vremena. Neko osveženje traži u moru, a neko u
restoranu uz hladno piće. Zadovoljni nastavljamo prema Troji u koju stižemo
u l6,30 h. Troja ili Ilion,
antički grad, centar pokrajine Troada u severoistočnoj
Maloj Aziji. Osnovao ga je , po legendi, Dardanov unuk Tros, a čuven
je postao u vezi s legendom o
trojanskom ratu. Po njoj dolazi do velikog ratnog sukoba izmedju grčkih
saveznika pod vodjstvom mikenskog kralja Agamemnona i Trojanaca. Verovatno se
rat vodio u razdoblju izmedju 1350. god.p.n.ere i 1100. god.p.n.ere. Povod ratu,
po legendi, bila je otmica
Helene, žene spartanskog kralja Menelaja, Agamemnonova brata, a otmicu je
izvršio Paris, sin trojanskog kralja Prijema. Nadmoćni Grci uzalud
opsedaju Troju 10 godina, sve dok je nisu zauzeli varkom; prividno,
prema lukavoj ideji Odiseja, brodovi
odlaze, a pred Trojom ostavljaju velikog drvenog konja u kojem su skriveni
ratnici. Trojanci, usprkos opomenama proročice Kasandre i sveštenika
Laokonta, uvlače konja u grad. U konju, noću, skriveni ratnici
otvaraju gradska vrata ostalim
Grcima koji se brodovima vraćaju i tako je grad osvojen. Zadnjih trinaest dana
trojanskog rata su glavni sadržaj Homerove Ilijade i polazna tačka
Odiseje. Kako u muzejskom prostoru nalazimo drvenog konja, kopiju konja iz
Trojanskog rata, koristimo priliku da se popnemo u njega i napravimo fotografiju
za uspomenu. Posle toga razgledamo iskopine. Arheološkim istraživanjima
Henrija Schliemann 1870. – 1890. god. , W. Dorpfel 1893.-94. god. , I.
C. W. Belegen 1932.-38. god. na brdu Hisarlik, otkriveno je IX kulturnih slojeva. Arhitektonske
objekte I sloja (od 3200.-2600. g.pre
n.ere.) uništio
je požar. II sloj koji je otkrio Schliman i za koji je verovao da
je homerova
Troja, i taj sloj je takodje uništio požar. Šliman je pronašao i "Prijemovo
blago" (zlatni nakit), za čiju se sudbinu ne zna. III sloj je iz perioda od 2300.-2200. god.p.n.ere., IV sloj
iz perioda od 2200. – 2050. god.p.n.ere, a V sloj iz perioda 2050.-1900.
god.p.n.ere. Njihove arhitektonske spomenike srušio je potres. U VI sloju od
1900.-1300. god.p.n.ere koje Dorfeld naziva homerovskim, pronadjeni su ostaci kuća,
gradski bedemi debeli ponegde 5 m, a visoki 6 m. Zgrade tog sloja srušene su
potresom. Objekti rane faze VII sloja oko 1200. god.p.n.ere uništeni su požarom.
I danas se vode polemike o tome koji sloj je Homerova
Troja, šesti ili sedmi sloj. VIII sloj po nalazima pripada prelazu od geometrijskog na klasični
stil. IX sloj je helinističko-rimski obnovljen od starne makedonskog
vojskovodje Lizimaha, a razorio 86. –85. god.p.n.ere Gaj Flavije Fimbrija. U
vreme Augusta, grad je obnovljen i iz tog perioda potiču ostaci dorskog hrama Atine, kuća
, pozorište.
U 19,30 h nastavljamo put dalje. U Čanakkaleu se
ukrcavamo na trajekt, koji polazi u 21,00 h. Za pola sata prelazimo moreuz
Dardanele, uplovljavamo u malu luku Ečeabat, ponovo se iz azijskog
dela vraćamo na tlo dobre, stare Evrope. Pred nama je dug put i dosadni
prelasci granica.
8.8.2000.
Na tursko-bugarsku granicu stižemo u 2, 00h i prelazimo je u 4,30 h, a na
bugarsko - jugoslavensku granicu stižemo u 10,45 h a prelazimo je u 13,30
h. Najveći deo vremena čekamo na našoj granici, gde carinici sve
vreme puštaju cisterne s naftom, a nekoliko autobusa, uključujući i
naš, zadržavaju da
čekamo. Napokon, već nervozni prelazimo granicu. Raspoloženje se
popravlja, da bi bilo na nivou u čuvenoj kafani
“Kamiondžije” u Svrljigu, uz dobro jelo i piće. Put do
Beograda, većina provodi dremajući. Imamo još dve pauze, jednu da se
zameni vazdušni jastuk na autobusu, koja je iskorišćena da se po okolnim
voćnjacima malo proba domaćih plodova, i druga kratka u motelu usput. U Beograd dolazimo oko 21,30 h. U parkiću nas dočekuju
prijatelji i rodbina.
Tako se završi još jedan Pobedin
veliki put. Bio je veoma bogat sadržajem. Nadamo se da će u budučnosti
biti još mnogo takvih puteva.
Vodje puta su dobro obavili svoj zadatak: Vlada
Matković što se tiče uspona, Boris Mićić obilaska
kulturno-istorijskih
spomenika, kao i Deana Komnenić što se tiče “vodjenja kroz
istoriju”.