Krenuli
smo iz Beograda u četvrtak naveče. Prognoza
nam nije išla na ruku. Ispred Zagreba kiša.
Uobičajeno
smo se zadržali na
granicama i krenuli ka Novom Mestu gde su nas sačekali planinari iz
istoimenog
grada, Mladen i Darko. Usput smo pokupili Tonija iz Sevnica.
Planinarsko društvo
Lisca iz Sevnice je ovom prilikom naš domaćin. Najbrojniji
planinari, u dva
autobusa, su Pobedaši, Novopazarci i Vranjanci. Dočekalo nas
je
maglovito i
tmurno jutro. Kiša je prestala na Bledu. Plan se menja iz
časa u
čas. Ipak
sigurnije je da mi odmah krenemo ka Kredarici pa makar i po
kiši. Oni, koji su i
u Beogradu razmišljali da li da idu na vrh, odmah su
odustali.
Pa ipak velika
grupa je krenula (46 planinara). Autobusi su se zaustavili na Rudnom
Polju. Pripremamo se za uspon i krećemo u koloni. Izmaglica, pa
kiša rosulja, pa
snežne loptice sve su to bile naše prepreke. Niko i ne
pomišlja da odustane. A i
da odustane gde će po ovako kiselom vremenu. Konstantan uspon do
Jezerceta male
zaravni na nešem usponu. Idealna prilika da sačekamo
začelje.
Nastavljamo sa
usponom na Studorski preval (1892m). Sitna rosulja ne posustaje. Ne
zadržavamo se na
prevoju već nastavljamo dalje ka Vodnikovom domu (1817m) koji je na
polovini
uspona do Kredarice. Dom je, u ovo doba godine, zatvoren ali je stalno
otvorena
zimska soba. Odmor svima prija. Preko sipara i stenovitog dela dolazimo
na
Konjsko sedlo (2020m). Sačekujemo Mladena sa začelja. Konjsko sedlo je
raskrsnica
puteva. Sa njega je moguće ka Planiki, Krmi, Doliću i Kredarici.
Vidljivost sa Triglava izvanredna. Na severozapadu Jalovec, Mangart kao na dlanu. Na severu Škrlatica, Prisojnik, Razor a u pozadini Grosglogner i najviši austrijski vrhovi. Nikome se ne žuri. Fotografisanje sa zastavama, pečaćenje knjižica, krštenje onih koji su prvi put na ovim visinama, to je sve uobičajeno.
Ipak moramo nazad lagano i oprezno. Dok se ne stigne u dom Planika svi strepe. Velika je grupa pa su mogući kameni odroni. Vremena nemamo za opuštanje. Tek kod doma pravo slavlje. Polako se spustamo na Konjsko sedlo pa preko Krme do Kovinarske koče (870m). Umor i ne osećamo. Malo je autobus kasnio ali to nije moglo da pokvari naše lepo raspoloženje. Po
planu
je trbalo da narednog dana malo
planinarimo. Ali posle prelepog prethodnog dana samo bi se pokvario
planinarski
utisak. Odlučili smo da obiđemo Bledsko jezero. Jedva smo se rastali od
dobrih Sevničana.
Gostoljubivi
domaćini su sa ostatakom grupe, koja
nije išla na Triglav, napravili veoma zanimljiv program. Usput
se kratko zadržavamo
sa našim starim
prijateljima iz Novog Mesta. Hvala Mladenu i Darku koji su sve vreme
bili sa
nama.
Svi zadovoljni vratili
smo se u Beograd
pre
ponoći. Neki na spavanje a neki ponovo na prevoz do svojih kuća.
Doviđenja do sledećeg
Triglava.
|Početna strana| |