Niske i Visoke Tatre,  02.-11. januar 2005.

 
Sa uspona na Slavkovski štit

   Tatre:
   
  Planinski masiv Tatra je deo Karpata koji se proteže od Češke preko Poljske, Slovačke, Ukrajine, Madjarske do Rumunije. Upravo se u ovom masivu nalaze i najviši vrhovi nabrojanih zemalja.
  Niske Tatre su nacionalni park sa najvećim skijaškim centrom Slovačke (Jasna - 1285m). Najviši vrhovi u Niskim Tatrama su Džumbijer (2043m) i Čopok (2024m).
  Planinski masiv Visokih Tatra se proteže duž severne granice Slovačke, odnosno južne granice Poljske. U ovom masivu se nalazi preko 25 vrhova iznad 2500m, a najviši je Gerlahovski Štit (2655m). Širom planine razbacano je 85 planinskih jezera, a najveće je Hincovo jezero. Mnogobrojne doline, potoci, vodopadi i jezera čine planinu još lepšom. Ova planinska lepotica je povezana sa preko 350km besprekorno obeleženih planinarskih staza, koje su ucrtane u precizne planinarsko - turističke karte.
  Na žalost masiv Tatri je bio pogodjen snažnim nevremenom sa olujnim vetrom 19. novembra 2004. (sećate li se onog dana kada je vetar odneo krov 6. beogradske gimnazije?). Razorne posledice su vidljive i danas, otvoreni su i računi za obnovu Nacionalnog parka... Više o ovoj prirodnoj katastrofi možete pogledati u tekstu sa fotografijama (The Tatras were injured seriously, but not fatally…
) na zvaničnoj prezentaciji Tatri www.tatry.sk.

      Za vreme sedmodnevnog boravka u masivu Niskih i Visokih Tatra, planinari Pobede su izveli tri pešačke ture i tri uspona. Prva pešačka tura je izvedena u Visokim Tatrama. Po maglovitom i vetrovitom vremenu, krenuli smo iz Štrbskog Plesa ka vodopadu Skok. Nakon dva sata pešačenja, izgubili smo i jedva vidljivu stazu. Propadajući do pojasa, nismo mogli dalje. Bili smo veoma blizu vodopada ali gusta magla sa snežnom vejavicom nije nam načinila zadovoljstvo da ga fotografišemo. Sneg, koji je neprestano padao, nije nam omogućio veče i duže pešačke ture.

U Niskim Tatrama smo izveli dve pečačke ture. Obe su izvedeni u podnožju Čopoka. Prva tura je izvedena do Tri vode, a druga do Široke doline. Uspon na Čopok je izveden po lošim vremenskim uslovima, osamnaest uporniih planinara je osvojilo 2024m. Jak vetar, gusta magla i niska temperatura su otežavali i uspon i silazak. U Niskim Tatrama je osvojen i vrh Lojstrih (1608m) sa prevoja Čertovice. Po lepom ali hladnom vremenu, Lojstrih je osvojilo 8 planinara. Sa vrha se izvanredno video masiv Visokih Tatri.
 
Niske Tatre


  Slavkovski štit je bio najzahtevniji vrh. Uspon smo započeli žičarom iz Starog Smokovca. Sa 1285m je krenula kolona od 18 planinara. Po sveže prohodnoj stazi brzo savladjujemo visinu. Izlazimo iz kleke. Grebenom nastavljamo uspon. Iznad 1700m jedva se naslućuje sataza. Sunčano, ali ipak prohladno vreme nam ne omogućava veća zadržavanja. Na 2000m ugledali smo smrznutu divokozu.

 
Kako smo napredovali sa usponom tako je vetar bio sve jači. Ne odustajemo, završni uspon je pred nama. Jaki udari vetra otežavaju uspon. Lagano se priblizavamo vrhu. Dva sata po podne i mi smo na vrhu - svih 18 planinara osvojilo je Slavkovski Štit (2454m). Nakon kraćeg zadržavanja, slikanja i osveženja vraćamo se ka Starom Smokovcu. Prva veća pauza je u zavetrini ispod vrha. Posle 9 sati uspona i silazka sa planine, ponovo smo u toplom autobusu. Prezadovoljni usponom vraćamo se u odmaralište.
Na Slavkovskom Štitu


Još jedno zimovanje, skijanje i planinarenje je završeno. Do vidjenja do sledećih uspona....

Katastrofa u Tatrama (Tatarska Lomnica)

 

Beograd,
18. januar 2005.
fotografije: Aleksandar Matković
PD Pobeda - Beograd

| Početna strana