Dva puta odlagan izlet za Slovačku i Visoke Tatre je uspešno zamenjen izletom na najviše vrhove Pirina u Bugarskoj. Sa dva poluprazna autobusa (jedan nam je bio mali, a dva prevelika), krenuli smo ka Pirinu u petak popodne. Ranom zorom prolazimo Sofiju i u svanuće stižemo u Banjsko, veliki skijaški centar ispod Pirina. Bez zadržavanja autobusom stižemo do planinarskog doma Bandjerica (1750m). Jednim autobusom nastavljamo dalje do planinarskog doma Vihren (1950m), koji nosi ime najvišeg vrha Pirina. Planinarski dom Vihren je polazna tačka uspona na Vihren.
U organizovanoj koloni, po lepom jutarnjem vremenu, krenulo je četrdeset planinara na uspon. Markiranom strmom stazom se probijamo kroz zakžljale borove i izlazimo na plato gde je prva pauza.Tek nas je obasjalo prvo jutarnje sunce na visini od 2150m. Izvanredan pogled na susedni greben Siljegarnik i Todorin Vrh (2746m), dokle dolazi žičara.
Krivudavom i dosadnom stazom, za manje od četiri sata, 37 planinara je osvojilo Vihren. Lepo vreme je omogućilo prelep pogled na okoljne vrhove, jezera, kanjone, potoke, vodopade i grad Banjsko.
Ponovo smo svi na prevoju Premkata i krećemo novom stazom kraj kazana, strmih litica koje se spuštaju sa Vihrena. Prolazimo kraj alpinističkog skloništa i zelenom markiranom stazom stižemo do zatvorenog planinarskog doma Bandjerica. Dočekali smo i ispratili sunce na Pirinu. | |
|
|
Zadovoljni i umorni lagano se spuštamo autobusom do grada gde je ostatak grupe za nas obezbedio spavanje. Posle neprospavane noći i napornog dana, odmor nam je prijao.
Veče smo proveli po kafićima karakterističnim za Banjsko. Sutradan, odmorni, nastavljamo putovanje ka Beogradu. Kratko se zadržavamo u Rilskom manastiru i Sofiji. U Beograd smo stigli oko ponoći. Pored planinara Pobede veći deo grupe su sačinjavali planinari planinarskog društva Kindja iz Kikinde, i planinara našeg ogranka iz Liga.
Beograd, |
izveštaj:
vodja puta Vladislav Matković,
PD Pobeda, Beograd |
11. novembar 2004. |
fotografije:
Aleksandar Kecić, PD Kindja, Kikinda
|