Kajmakčalan, 30. jul - 02. avgust 2006.




        Petak, 30.07.2006.god. 07.00 sati ujutru, grupa od 13 planinara krenula je ka Makedoniji. U Skoplje stižemo oko 16.00 sati. Na autobuskoj stanici dočekuju nas naši prijatelji planinari iz Skoplja, zajedno idemo prema Prilepu, Bitolju do sela Skočivir. Smeštamo se po želji, u šatorima organizatora ili u čvrstom objektu, karauli koja će u budućnosti postati planinarski dom - vlasništvo PD 18. Avgust iz Skoplja.


Lovačka kuća na 1620 m
Pomoć vojske u organizaciji

       Subota, 01.08.2006.god, ustajanje u 05.30 sati, priprema za polazak na turu. Džipovima nas 12 krećemo od Skočivira do letnje karaule na 1920m. Put je veoma loš, pravimo pauze, maratonci nas stižu, bodrimo ih uz put. Hana i Dejan su odlučili da istrče stazu na planinarskom maratonu dugačku oko 20 km, visinska razlika je oko 1450m. Dejan je osvojio 5. mesto u muškoj, a Hana 3. mesto u ženskoj konkurenciji. Na vrh Kajmakčalan grupa je stigla oko 12 sati. Na samoj granici Makedonije i Grčke nalazi se crkva, ruinirana  - oštećena. Predlog grupe je da se pokuša restaurirati crkva, predlog je prihvaćen od strane naših domaćina. Nakon pauze vraćamo se do letnje karaule, a zatim povratak u s. Skočivir iznajmljenim džipovima.
       Odmor i dru
ženje sa domaćinima do kasno u noć.
Cena anga
žovanja prevoza od Skočivira do letnje karaule je 10 E po osobi.

Crkva na vrhu Kajmakčalana 2521 m Unutrašnji izgled crkve


    Nedelja, 02.08.2006.god, dodela doploma planinarskim dru
štvima i takmičarima na maratonu. Polazak iz Skočivira oko 12.00 sati. Put nas vodi ka Bitolju - pauza, posećujemo Herakleju.

Selo Skočivir  Hana prima diplomu, u pozadini karaula - budući planinarski dom


    Ono što Bitolj čini posebnim jeste Herakleja. Udaljena samo par kilometara od centra Bitolja, predstavlja jedan od najznačajnijih arheoloških lokaliteta na teritoriji nekadašnje Jugoslavije. Osnovao ju je Filip II Makedonski u IV veku pre nove ere, a svoj procvat je doživela od IV do VI veka posle Hrista. Bila je veoma značajan centar na antičkom putu Via Egnatia koji je povezivao dva centra antičkog sveta - Rim i Konstantinopolj. Koliko je grad bio velik i bogat potvrđuje i teatar koji može da primi 3.000 posetilaca. Ipak, ono najznačajnije na ovom lokalitetu jesu mozaici nađeni u maloj i velikoj bazilici i episkopskoj rezidenciji, koji predstavljaju remek dela ranovizantijskog slikarstva. Mozaici su otkriveni i konzervirani šezdesetih godina kada je radove izvodio Savezni zavod za zaštitu spomenika kulture pod rukovodstvom Gordane Cvetković Tomašević. Kasnije, osamdesetih i devedesetih godina mozaici su, da bi ih sačuvali od propadanja, bili zatrpani. Tek od 2000. godine na inicijativu Anice Gorgijevske, arheologa koji sada vodi radove na ovom lokalitetu, mozaici se tokom letnje sezone (april-oktobar) otkrivaju i tako opet postaju dostupni mnogobrojnim posetiocima. Ostali nalazi sa Herakleje nalaze se u Bitoljskom narodnom muzeju koji ima veoma bogatu postavku sa nalazima iz ovog kraja i veoma značajnu zbirku keramike i figurina iz praistorije.



Herakleja u Bitolju Herakleja u Bitolju

    Obilazak grada, povratak ka Skoplju i Beogradu.
I ova akcija je bila za pam
ćenje. Zahvaljujemo se domaćinima na ljubaznosti i gostoprimstvu.
Beograd, 15. avgust 2006.
Tekst: Milanka Arsić, PD Pobeda

Fotografije: Hana Stamatovi
ć, PD Pobeda
Dejan, PD Gvozdac Kraljevo