Durmitor, 29.-30 mart 2008.



Durmitor

Durmitor je jedna od najlepših planina u Crnoj Gori. Omeđen je dubokim kanjonima Pive, Tare, Komarnice i Grabovice, kao i Jezerskom visoravni preko koje se nadovezuje na planinu Sinjajevinu. Na njemu se nalazi oko 50 vrhova iznad 2000 metara visine, 18 ledničkih jezera, mnoštvo dubokih ledničkih cirkova, uskih planinskih prevoja, stenovitih barijera visokih i do 700 metara. Sve to, skoncentrisano na površinu od svega 400 km2, čini ga jednim od najinteresantnijih planinskih masiva u regionu. Vrhovi Durmitora pružaju izuzetne uslove za planinarenje i alpinizam, kako u letnjim, tako i u zimskim uslovima.

Usponi na njegove vrhove zimi ili u zimskim uslovima su retki, o čemu svedoči podatak da je prvi zimski uspon na najviši vrh Durmitora - Bobotov kuk (2523m.) izveden od strane slovenačkih alpinista 1940. godine, drugi od strane beogradskih alpinista 1954. godine, treći tek 1972. godine od strane crnogorskih alpinista.
Medjed

U okviru akcije 60 vrhova za 60 godina Pobede, grupa od 34 planinara krenula je autobusom iz Beograda ka Žabljaku u petak naveče. Nakon presedanja na Rudniku stigli smo ujutru oko 0730. Dočekalo nas je sunčano jutro i temperatura oko nule.

Dan je bijo izvanredan za planinarenje. Prva grupa je ostala da se smesti u privatnim kućama na Žabljaku. Krenuli smo u 8.30h od rampe kod Crnog jezera (1422m), pa pored Ivan dola ka Mlinskom potoku. Napunili smo čuture vodom koja treba da izdrži do Lokvica. Usledio je uspon kroz šumu ka Lokvicama (1800m). Posle kraće pauze kod Veljkove ploče nastavljamo dalje. Nismo mnogo propadali u sneg tako da smo za manje od dva sata izašli iz šume.

Sa Žabljaka Ka Lokvicama

Stalno smo zastajkivali slikajuči vrhove Durmitora. Visina snežnog pokrivača bila je izuzetno velika. Mestimično je vetar napravio strehe koje su nam put do Lokvica učinile zanimljivijim. U Lokvice smo stigli oko 12h. Katun i sklonište su zatrpani snegom. Odmaramo se. Vredni ne odmaraju,tapkaju sneg i pripremaju podlogu za šatore. Za manje od jednog sata niklo je pravo naselje šatora.

Stepa sa svojom gropom krece ka Valovitom dolu. Planiraju da zanoće ispod Bobota. Malo smo se okrepili i pripremili za uspon na prve vrhove preko 2000m. Jedan nam je na dohvat; samo da savladamo 350m. Sa desne strane obilazimo Čvorov Bogaz (2152m). Grupu sačinjavaju najviše školarci visokogorci. Eto prilike da se primeni znanje iz školske klupe. Pravilno koristimo cepin na zasneženim stranama i vertikalama. Verni pratilac je sa nama (Vučjak sa Žabljaka).

Bazni logor Vernost

Za ne puni sat smo na vrhu. Fotografisanje sa pobedinom zastavamo i nastavljamo ka Paljevinama (2160m). Brzo smo stigli na vrh. Jača petorka je već na pola puta ka Obloj glavi (2303m). Popeli smo tri vrha. Vraćamo se preko Biljegovog dola na Lokvice. Sa Žabljaka nam javljaju da se 12 planinara popelo na Savin kuk(2313m). Grupa sa Valovitig dola javlja da su popeli Kleknatu glavu (2179m) i Sagorele ploče (2120m). Za danas je plan ispunjen. Rano smo otišli na spavanje.


Čvorov Bogaz Istočni vrh Šljemena

Vreme se preko noći promenilo. Napadao je novi sneg. Zavejani šatori, vrhovi u magli nisu obećavali uspešan dan. Sačekali smo do 8 sati, uspostavili vezu sa Stepom i doneli jedinu moguću odluku - prekidamo sa daljim usponima. Pakujemo šatore i krećemo ka Žabljaku. Kako smo se približavali Žabljaku tako se vreme prolepšavalo. Rano stižemo do asfalta i odlučujemo da popnemo još jedan vrh na koji su pre nas otisli naši planinari sa Žabljaka. Penjemo se na istočni vrh Šljemena. Na pola uspona se srećemo sa grupom koja se vraća sa vrha. Nastavljamo dalje ka vrhu i stižemo. Pogled izvanredan. Kao na dlanu gledamo vrhove Durmitora. Bobot i Bezimeni nas podsećaju na kavkazku Užbu. Vraćamo se na Žabljak, pakujemo i krećemo ka Beogradu. 


Trek-log: Žabljak - Lokvice - Čvorov Bogaz - Paljevine - Lokvice  Šljeme - profil silaska

Za nama je ostalo osam popetih vrhova za 60 godina Pobede.

Beograd, 18. 1pril 2008.


Vođa puta: Vladislav Matković, PD Pobeda
Izveštaj i Fotografije: Vlada Matković

Pobeda Web Team 2008