Čvrsnica, BiH 
06. -08. jul 2007.


     Čvrsnica je planina koja se nalazi sa desne strane reke Neretve, jugozapadno od Jablanice. Reka Neretva razdvaja dva prelepa planinska masiva, Prenj i Čvrsnicu. Postoje dva prilaza ovoj planini. Prvi sa istočne strane, od pritoke reke Neretve kroz kanjon Dive grabovice, a drugi sa zapadne strane i Blidinjeg jezera. Najviši vrh Čvrsnice je Pločno (2228), a vrh Veliki Vilinac je možda i najlepši. Veliki Kuk, na istočnoj strani planine, je pravi izazov za alpiniste. Čvrsnica je planina sa malo vode, pa je u letnjim mesecima jako rizična, posebno za one koji ne znaju gde se nalaze kaptirana izvorišta.


         
    Odabrana grupa planinara je krenula u petak naveče ka Sarajevu. Noćno putovanje sa kratkim zadržavanjima, što zbog granice što zbog potreba, nam nije pravilo probleme. Stižemo ranom zorom u Sarajevo gde nas, kao i uvek, dočekuje Feđa. Neplanirano smo stigli pre dogovorenog vremena. Uspostavili smo kontakt sa Damirom i njegovom rajom koja zajedno sa nama kreće put Čvrsnice. Usput se zadržavamo na svežem bureku i nastavljamo dalje dolinom tamnozelene Neretve. Kod Dive Grabovice napuštamo magistralu i zalazimo u svet krša i kamena. Pred nama je ogromna stena. Na koju li ćemo stranu? 

Na početku uspona Pripreme kod bivaka

Natovareni teškim rančevima, sa opremom za kampovanje, polako se krećemo ka alpinističkom bivaku. Dočekali su nas naši prijatelji iz Tuzle i priključili usponu. Montiramo pojaseve, kacige, pupkovinu i ulazimo u kameniti veoma strm kanjon. Delimično sajlom i stepenicama, stižemo na travnati vidikovac. Nakon 600m visinske razlike na kraju smo ferrate.

Stepenice Uspon
 

     Odmaramo i nastavljamo dalje kroz šumu, jedva ptimetnom i delimično markiranom stazom. Samo dobri poznavaoci Čvrsnice mogu da nastave dalje. Izlazimo iz šume nerado jer nas čeka vrelo sunce. Stižemo na Peharove stanove, napuštene i odavno porušene kolibe. Jedva pronađosmo čatrnju, koja na našu sreću, beše puna vode. Nakon osveženja, za nepun sat, stižemo do čatrnje ispod porušenog doma. Visina 1950m a startovalo se sa 280m. Divno mesto za odmor i za prenoćište. Zahladnelo je tek kad je sunce zašlo za brdo. 
U kampu
 
Sutradan smo rano raspremili logor i izašli na prevoj. Odlažemo teške rančeve i grebenom izlazimo na Veliki Vilinac (2118m). Nakon slikanja i kratkog zadržavanja na vrhu nastavljamo, kako rekoše bosanke, EKG stazom. Čas nizbrdo - čas uzbrdo. Nismo mogli, a da ne zastanemo kraj jezera Crljenak. Neverovatno ali za ovo doba godine je bilo prepuno vode. Na ovoj visini srećemo naše stare prijatelje planinare iz Mostara. Malo smo popričali i ponovo put pod noge.

Veliki Vilinac - 2118m Jezero Crljenak
 
Neposredno u blizini jezera se nalazi svojevrstan prirodni fenomen. Hajdučka vrata. Nekakva erozija je napravila ogromno oko u steni. Izlazimo i na još jedan vrh. Zove se Drinača (2038m). Divan pogled na dolinu Dive grabovice, Nertvu i Prenj. Niz Strmenicu se naglo spoštamo do Tise i lovačke kuće. Zaslužili smo odmor.

Hajdučka vrata Tisa

Nastavljamo dalje ka Žljebu i drugoj lovačkoj kući. Hladnom vodom nas dočekaše planinari iz Jablanice.

Krivudavom stazom silazimo do našeg busa. Baš smo se umorili. Zadržali smo se kraj Neretve i vruće jagnjetine.

U Sarajevu nas dočekaše naši prijatelji planinari iz PD Bjelašnice i uz pivu se jedva rastadosmo. Ipak na vreme smo stigli u Beograd


Beograd, 23. avgust

Izveštaj vođe puta: Vladislav Matković, PD Pobeda, Beograd
Fotografije: Zoran Čubrilo & Darko Torgašev, PD Radnički, Beograd