Bjelašnica, 08. - 10.07.2005. god.

- 4. Memorijalni pomen -

   
 
  Smeštaj: Smeštaj u planinarskom domu na Igmanu Hrasnički stan (1315 m/nv), do doma se može doći kolima od Malog polja (8 km). Dom ima 30 kreveta, dnevnu sobu, vodu u kući i električno osvetljenje. Planinarska kuća Podgradina 1350 m/nv, kuća ima 20 kreveta, dnevnu sobu, kuhinju, izvor blizu kuće i osvetljenje iz agregata. Do kuće se dolazi od Šavnika preko Obera (1.30 sat), iz Ljubovčića (1.45 sat) ako nema snega šumskim putem iz Zovika, peko sela Lokve do Salihagine bajte (10 km) i za 15 min do kuće Podgradina. U domovima (kućama) možete se hraniti po vrlo povoljnim cenama, dogovor sa domaćinima.

   Petak, 08.07.2005. Krenuli smo iz Beograda u 15.30 iz ul. Skerlićeve, ibarskom magistralom preko Ljiga, Rudnika, Užica, Kremna, Mokre Gore, Višegrada, do Sarajeva. Uz put nam puca guma, pa kasnimo 2 sata.

   Subota, 09.07.2005. U Dobrinji nas čeka domaćin Damir. Nastavak puta do Igmana autobusom dolazimo do Džamije koja je 3 km udaljena od planinarskog doma Hrasnički stan, markiranom stazom dolazimo u dom oko 02.00. U domu nas čeka domacin Meho, smeštaj planinara.

   
planinarski dom na Igmanu - Hrasnički stan
Grupa kod planinarskog doma Podgradina


Ustajanje u 06.30 priprema za polazak, polazak iz doma u 8.00 sati do autobusa i Džamije, autobusom se vozimo da Babinog dola (1300 m/nv) mesta gde je 1986. godine održana Zimska olimpijada. 8.30 cela grupa od 24 planinara kreće ka Vrhu Bjelašnice (u grupi su dve devojčice iz Ljiga - Tamara 8 godina i Slavica 6 godina, Bogdan 12 godina). I dok naš domaćin Damir objašnjava šta možemo videti sa Bjelašnice, i u pod Bjelašničkim selima, strmom stazom sa puno šumskih jagoda idemo ka vrhu. Pred sam vrh vremenski uslovi se menjaju, počinje da grmi i pada kiša. Između 12.00 i 12.15 grupa izlazi na vrh Bjelašnice 2067 m/nv.

   
Grupa kod spomenika nastradalim planinarima 1962. god.
Najmladji planinari na Memorijalnom pomenu


Spomenik sa postavljenim pločama

  Bjelašnica:

Bjelašnica je planina sa pašnjacima, pruža idealne uslove za turno skijanje. Na vrhu se nalazi opservatorija podignuta 1894. godine kao prva u BiH, odakle se pružaju prekrasni vidici na okolinu. Za vreme XIV zimskih olimpijskih igara tu je bila startna tacka za skijaška takmicenja (smuk) sa uspinjačom. Nakon rata 1995. godine, opservatorija je obnovljena i u njoj se mogu skloniti planinari.



Odmor u opservatoriji do 13.00 sati, domaćini su za decu pripremili topao čaj. Polazak iz opservatorije ka spomeniku koji je podignut sedmorici gimnazijalaca iz Zemunske gimnazije koji su davne 1962. godine u decembru mesecu izgubili živote, cilj ove akcije je Memorijalni pomen. Uz put beremo cveće koje ćemo položiti kod spomenika, fotografisanje. Sve više grmi i pada kiša, markiranom stazom idemo ka Sitniku, nakon 30 minuta hoda prestala je da pada kiša, razvedrava se i oko 16.00 sati stižemo do planinarske kuće Sitnik (1730m/nv), kuća ima 20 ležajeva, dnevnu sobu, kuhinju i izvor pred kućom. Nastavljamo put ka planinarskom domu Stanari (1585m/nv), kraća pauza uz čaj i kafu. Ove zime velika lavina se srušila na dom i oštetila ga, do doma se može doći od planinarske kuće Podgradina za 45 minuta. Krećemo danje prema planinarskoj kući Podgradina gde ćemo noćiti. U domu nas dočekuju ljubazni domaćini Sena i Ferid, Neno - predsednik društva Bjelašnica i još nekoliko planinara.
Smeštaj, ručak i kao po starom dobrom običaju druženje sa domaćinima uz pesmu do kasno u noć.
Prvog dana ukupno savladana visina 760 m/nv uspona, grupa je prešla 17 km

 

     
   Nedelja, 10.07.2005. Ustajanje, priprema za povratak. Iz pl. doma Podgradina (1350 m/nv) krenuli smo u 09.00 sati preko Šavnika pl. doma koji se nalazi na 950 m/nv za sada opremljen sa deset ležajeva, kraća pauza. Nastavljamo put do Ljubovčića (750 m/nv) i tu nas je čekao autobus.
Savladan nispon 600 m/nv, grupa je prešla oko 6 km.
Domaćini Ferid i Sena nas ispraćaju

Nastavak puta ka Sarajevu, slobodno vreme u Sarajevu do 15.00 sati, pauza u Višegradu, razgledanje i fotografisanje na mostu. Nastavljamo put ka graničnom prelazu i Mokroj gori, obilazak železničke stanice, fotografisanje.

Grupa u Mokroj gori - voz Ćira

  Mokra Gora:

Nekoliko detalja o Šarganskoj osmici: Radovi na izgradnji šarganske osmice počeli su oktobra 1921. godine, puštena je u saobraćaj 02.02.1925. godine, saobraćaj obustavljen 28.02.1974. godine, početak rekonstrukcije i revitalizacije Šarganske osmice počeo 06.11.1999. godine. Ukupna dužina pruge sa staničnim kolosecima izmedu Šargan Vitasa i Mokre Gore je 15440 m. Najduži tunel je Šargan 1666,86 m, ukupna dužina tunela 5445,22 m, na pruzi ima 5 mostova, najduži most 44,30 m na reci Kamešini, Šarganskom osmicom savladuje se visinska razlika od 300 m na udaljenosti od 3,5 km.


Pored Šarganske osmice posetili smo i Drven-grad Mećavnik koji se izdiže iznad železničke stanice Mokra gora. Površina imanja je 1 hektar. Emir Kusturica je sagradio kuće, oživeo ograde i gradjane iz stvarnog života kroz maštu, kreativnost i duhovnost. Na imanju postoji crkva Svetog Save, zvonik, prodavnica-galerija u kojoj se mogu kupiti unikatni predmeti od drveta, vune, domaći med, čajevi, brašno, rakija, slatko, džemovi i suveniri sa znakom Mećavnika. Galerija u kojoj svoja dela izlažu savremeni umetnici iz Srbije i celog sveta. Bioskop u kome gosti tokom boravka mogu pogledati kratki film koji je trenutno na repertoaru. Etnografski muzej-objekti i predmeti vezani za prošlost podneblja. U okviru muzeja je vodenica, mlekar, pekara, deo sa izloženim eksponatima. Restoran nacionalne kuhinje sa jelovnikom zdrave domaće hrane. Poslastičarnica sa domaćim kolačima, slanim pitama i domaćim prirodnim sokovima.
U Mećavniku se organizuju seminari, simpozijumi, radionice. Cena ulaznice je 160 dinara po osobi. Do Mećavnika se može doći asfaltnim putem kolima i autobusom.


Zadovoljni što smo posetili Mokru goru krećemo ka Beogradu, prati nas kiša, ostavljamo grupu planinara u Ljigu i u Beograd stižemo u 01.00 sat.

Ovom prilikom se zahvaljujem našim domacinima iz pd«Bjelašnica» iz Sarajeva, grupi planinara iz našeg ogranka Ljig, bez njih ova akcija ne bi bila održana.
Posebno pohvaljujem najmladje učesnike akcije: Nikolić Tamaru od 8 godina, Nikolić Slavicu koja ima samo 6 godina i Obradović Bogdana 12 godina.


Beograd, 10. jul 2005.
izveštaj: Milanka Arsić, PD Pobeda
fotografije: Milan Lazić, PD Pobeda, ogranak Ljig

| Početna strana