![](../banner3.jpg)
Komovi
08 - 10.
april 2011
Komovi su planine koje prema severu
predstavljaju granicu sa Prokletijama i deo su platoa kojeg čine
visoravni Ljuban, Rogam, Turjak i Carine. Komovi su svojevremeno imali
zajednički naziv Kom, a 1878. godine su plemenskom podelom pašnjaka
podeljeni na Kučki, Vasojevićki i Ljevorečki Kom. Severna stena
Vasojevićkog Koma, visine 250 m, pruža brojne mogućnosti i za sportsko
penjanje. Na Komovima je otkriveno više endemičnih vrsta, bogati su
šumom i divljači. Sa Komova se pruža predivan pogled na Prokletije i
druge okolne planine.
|
![](tura/01.jpg)
Komovi |
Petak/Subota,
08./09. april:
U 20.00 časova ekipa od 23 planinara krenula je put Crne Gore, sa
ciljem da izvrše zimski uspon na Vasojevićki Kom (2461 mnv).
Raspoložena ekipa i dobra atmosfera garantovala je uspešan put. Nakon
duže pauze na Rudniku i još dve kraće usputne pauze, oko 06.30 stižemo
do prevoja Trešnjevik na 1573 mnv. S obzirom da je put nadalje do
eko-katuna pokriven snegom, uzimamo svoje stvari i krećemo do smeštaja
peške. Od Trešnjevika makadamskom stazom (sada pod snegom) dužine 6 km
stižemo do visoravni Štavna, na visini od 1810 mnv, u podnožju
Vasojevićkog Koma, na kojoj se i nalaze naši katuni. Oko 09.00 već smo
se svi razmestili po katunima i šatorima.
|
|
U
10.00 krećemo u obliazak terena kako bismo sagledali sve uslove i
pripremili se za uspon. S obzirom da je jutro već poodmaklo i da je
sneg prilično razvodnjen, donosimo odluku da na uspon krenemo u nedelju
u ranim jutarnjim časovima. Ostatak tog dana proveli smo opuštajući se
na suncu, uživajući u lepom vremenu i pripremajući se za predstojeći
uspon. Uveče smo imali sastanak, u toku razgovora sa vođama nekoliko
planinara odustaje od uspona.
|
![](tura/02.jpg)
Strma deonica i jaki udarci vetra |
Nedelja,
10. april:
Ustajanje, priprema za uspon, provera opreme i u 02.30 grupa od 19
planinara kreće da izvrši zimski uspon na Vasojevićki Kom, 2461 mnv.
Uspon vršimo zimskom stazom koja se, za razliku od letnje, odvaja na
desno u samom podnožju, nastavlja direktno uz greben i strmom padinom
vodi do izlaza na greben (oko 2200 mnv) sa kojeg se pruža predivan
pogled na okolne vrhove Prokletija, Bjelasice, Hajle i Durmitora. Osim
predivnog pogleda na grebenu nas je dočekao i snažan vetar koji je imao
udare preko 100 km/h. Zbog jakog vetra, lošeg snega i neadekvatne
opreme 7 planinara je odustalo tokom samog uspona. Nakon što smo prošli
strme deonice, pre izlaska na greben, dolazimo do velike zaleđene
strehe.
![](tura/03.jpg) |
![](tura/04.jpg) |
Na
grebenu |
Konačno |
Pravimo stepenice na istoj, međusobno se pomažemo, savladali smo još
jednu opasnu deonicu. Uz izuzetno jak vetar nastavljamo uspon koji nas
vodi jos jednom strmom padinom od oko 200 m visine do drugog grebena
odakle se pruža pogled ka vrhu Vasojevićkog Koma. Na vrhu smo bili u
06.30, posle 4 sata uspona i savladanih 650 m visinske razlike (3,8 km).
|
![](tura/05.jpg) |
![](tura/06.jpg) |
![](tura/07.jpg) |
Na vrhu |
|
Otpenjavanje |
![](tura/09.jpg) |
Zbog
lošeg snega, vetra i sunca koje počinje sve više da razvodnjava sneg,
na brzinu se slikamo sa zastavama i krećemo nazad. Istom stazom kojom
smo došli spuštamo se u podnožje, za šta nam je trebalo nešto više od
jednog sata. Srećni, zadovoljni i sigurni silazimo do katuna, pakujemo
stvari i krećemo nazad do Trešnjevika i prevoza kako bismo istog dana
krenuli za Beograd. Posle jednočasovne pauze u Novom Pazaru, u Beograd
stižemo oko 21.00.
|
|
Vođa:
Milan
Pamučar – PD „Pobeda“, Beograd
Pomoćnik: Dragan Pavlović – PD „Čelik“,
Smederevo
Izveštaj: Teodora Stanković
Fotografije: Teodora Stanković, Dušan Beatović
i Jelena Bosnić
|