1.
MTB trka za Kup SCG 2005.
Popovica, 15. maj 2005.
    Kao
što naslov kaže - otvaranje sezone 2005. u našoj zemlji održano
je na poznatom izletištu Popovica na Fruškoj Gori, našem najaktivnijem
MountainBike centru za takmičenje. Prošlo je svega dve nedelje od
13. Fruškogorskog MTB maratona, pa je organizator, Novosadski klub
''Fanatic'', imao sasvim dovoljno vremena da sve dovede u savršeni
red. Kao i pred svaku sezonu, tenzija je bila jako izražena, jer
svako željno iščekuje da sagleda pripremljenost svojih konkurenata.
Naravno, borba za što bolji plasman na samom startu sezone je uvek
razlog za izuzetna takmičenja.
    Pobedin tim se ovog puta sastojao samo od tri takmičara, a to su
bili Srđan Marjanov, Nikola Popović i Aleksandar Matković. Tim je
na mesto starta otišao dan ranije, u nadi da će učestvovati na zvaničnom
treningu, koji je predviđen MTB pravilnikom SCG. Na veliko iznenađenje
i razočaranje, organizator je prevideo ovu stavku, pa su Pobedaši
uz pomoć mape pokušavali da pronađu tačan tok staze, i što bolje
je upoznaju. Na sreću, tu se našlo i nekoliko biciklista ''Hajduka''
iz Kule, koji su stazu već dobro poznavali. Nakon dva kruga odvežena
u laganom tempu, Pobedaši su se smestili u planinarskom domu ''Penzioner'',
gde su prenoćili. Ovom prilikom bih pohvalio osoblje ovog doma,
koje je jako ljubazno i gostoljubivo.
    U nedelju je osvanuo tmuran i kišovit dan, što je u mnogome pokvarilo
raspoloženje, a još više stazu. Međutim, to nikako nije moglo umanjiti
broj takmičara koji se vrzmao oko starta obavljajući prijavljivanje
i zagrevanje. Činjenica da trka nosi oznaku E3 i da se boduje za
svetski šampionat govori sama za sebe! Broj biciklista je gotovo
dostigao onaj sa Fruškogorskog maratona, a to svakako nije mala
stvar. Sama staza bila je dugačka oko 6 kilometara, sa visinskom
razlikom od 300 metara po krugu. Organizator je izvršio neke izmene
u odnosu na prethodne godine, a po reakcijama učesnika moglo se
zaključiti da ih to nije baš oduševilo: dodat je jedan jako strm
uspon i jedan improvizovani serpentinski spust, izuzetno tehnički
zahtevan i neopisivo opasan. Uz to, već je postojalo par vrlo opasnih
spusteva, koji su po blatu predstavljali pravu noćnu moru.
     Sva tri Pobedina takmičara startovala su u kategoriji Hoby Sport,
našavši se tako u ljutoj konkurenciji 32 takmičara. Impresivna gomila
biciklista, a mnogi od njih su imali dosta zvučna imena u MountainBike
svetu Srbije. Bilo je predviđeno 3 kruga, što je ukupno činilo 18
kilometara dužine i 900 metara ''visine''. Start je označen po kiši,
a mesto starta je bilo bukvalno razrovano i lišeno travnatog pokrivača
istog momenta. Jača grupa biciklista je odmah izbila na čelo kolone,
a bilo je i standardnog koškanja i psovki u gužvi. Pobedaši su startovali
u skladu sa mogućnostima - pri sredini, svesni da sa svojim biciklima
nemaju šta da traže po blatnjavoj stazi. Srđan je stalno bio negde
oko petnaeste pozicije, Nikola nekih 10-15 minuta iza njega, dok
se Saša borio za ulazak među prvih dvadeset. Na serpentinskom delu
u prvom krugu odigravao se pravi šou, biciklisti su pokušavali nekako
da siđu niz strme i klizave šumske nizbrdice, neprestano padajući
i posrćući, i međusobno se sudarajući. Zaista se odavao utisak da
je taj deo mogao biti i izbegnut pri planiranju staze. Ono što je
i inače bilo upečatljivo jeste činjenica da su takmičari većim delom
staze gurali bicikl nego što su ga vozili, zbog klizavog terena.
Na nekim mestima zaista je trebalo dosta umeća za spašavanje žive
glave, zbog čega je dolazilo do mnogih smešnih situacija. Pobedaši
su dobro i bezbedno napredovali u prva dva kruga, nakon kog su počeli
problemi. Srđan je u treći krug ušao kao 17. takmičar, što i nije
bilo loše sa obzirom na tehničke sposobnosti njegovog bicikla. Nikola
je drugi krug završio gurajući bicikl, jer je ostao bez zadnje gume,
zbog čega je odlučio da odustane. Zaista šteta, nakon sjajno odvežena
dva maratona početkom godine. Saša je takođe završio trku nakon
drugog kruga, ali zbog zaostatka od jednog kruga za prvoplasiranim
takmičarem, našavši se na 24. poziciji. To znači da je jedino Srđan
od Pobedaša ušao u poslednji krug trke, što je bilo i kobno po njega.
I pored dosta pažnje i pokušaja da nekako umiri prednji točak i
nekvalitetnu gumu koja je neprestano izmicala kontroli po mokroj
podlozi, na jednom brzom, kamenitom spustu, Srđan je doživeo težak
pad. Takav pad, da bi većina prosečnih biciklista dobro porazmislila
o ponovnoj vožnji bicikla, prešavši možda na karijeru u šahu. Pri
brzini od preko 40 km/h Srđanu je prednji točak konačno izmakao
kontroli, bicikl ostao zakopan, a Srđan pao 15 metara dalje na oštro
kamenje. Međutim, ne gubivši ni sekund vremena na razgledanje krvavog
kolena, lakta i kuka, ustao je i nastavio trku, prethodno iščupavši
kočnicu iz žica točka koja se tamo misteriozno zatekla. Završio
je trku, i čak napredovao za dve pozicije u trećem krugu, što ga
je konačno dovelo na petnaestu poziciju.
    Osvajanje 6 bodova za Kup SCG na bazi tri takmičara je možda i najslabiji
rezultat u istoriji Pobedinog MTB tima, ali sa obzirom na nesvakidašnji
splet okolnosti, i to se da razumeti. Ono što može predstavljati
problem jeste Srđanova povreda, koja ga može zbaciti sa dva točka
u nekom dužem vremenskom periodu, pa možda i za celu sezonu. Naravno,
već na sledećoj trci Pobeda će nastupiti u mnogo jačem i brojnijem
sastavu, što će svakako uvećati i broj bodova za nacionalni Kup.
    
Srđan
Marjanov
|