|
|
Purpurno nebo
|
U konaku posle pešačenja
|
27.12.2005. Ovog
jutra nas bude manastirska zvona. Neki
su otišli na jutrenje, a neki pakuju stvari. Veći deo grupe, umoran od
jučerašnjeg uspona, odlučuje da ne ide na Troglav nego da ostane u manastiru do
kraja liturgije, nakon toga obidje stari
grad Maglić u dolini jorgovana, a popodne dodje u Bogutovačku banju.
|
|
Maglić i Stolovi
|
Na Troglavu
|
A mi, koji
jedva čekamo da se popnemo na Troglav, odlazimo u 8.00 h kombijem do grada Maglića
na ibarskoj magistrali. Polazimo sa
magistrale (255 m) oko 8.40 h, markiranom stazom, istočnim obodom sela Maglić. Posle prevoja
silazimo putem do rijeke i lijepog, ali napuštenog sela Dubočice (575 m).
Markacija dalje vodi ka Čemernu, a mi skrećemo lijevo uz rečicu Toplicu, pa uz
Martenjski potok i uz sniježnu, šumovitu padinu izlazimo na greben Ravnog brda (850
m). Odatle šumskim putem lako stižemo do prevoja ispod vrha, po vetru što
donosi kapi kiše iz velikog oblaka koji se ceo dan zalepio za Čemerno i ne
mrda. Sunce greje, vetar bije u lice, na sjeveru duga od Kraljeva do Čačka, a
mi blizu vrha.
Sunce
greje, vetar bije u lice, na sjeveru duga od Kraljeva do Čačka, a mi blizu
vrha. Gore, na najvišu kotu (1185 m,
po podacima stare top.karte) koja je najužnija glava od tri, stižemo oko 12.20
h. Na srednjoj glavi ili Komu (1177 m) nalazi se zastava, ali se većini ne ide tamo jer bi za silazak morali
ponovo da se vraćamo nazad, a dan je kratak. Sa vrha se vidi Kraljevo kao na
dlanu i zapadnomoravska dolina sve do Čačka. Iza Kraljeva dugački greben
Kotlenika i zasnežene Gledićke planine. Ali od svega, najljepši je pogled na
obližnje gole i strme grebene Stolova sa snežnim kapama na Čikeru i Usovici.
Silazimo zaraslim delom do puta koji nas vodi, pored Ćave (812 m) i V. Klika,
do Bogutovačke banje. Tamo stižemo skoro u isto vrijeme kao druga grupa, oko 14.30
h. U hotelu ’’Mineral’’ ostajemo do 16.00 h. Za nešto više od tri sata vožnje stižemo
u Beograd.
Po Troglavu smo prešli oko 15 km. Uspon, oko 1000 m.
Na vrh se popelo 12 planinara.
Beograd, 29. novembar 2005.
|
tekst: Veroljub Kovačević
fotografije: Veroljub Kovačević i Fadil Šarki |